Danas ćemo pisati o opsjednutim automobilima , kako i sam naslov govori .
Vjerovatno jedna od najpoznatijih priča o opsjednutim automobilima jeste priča o Spyder Porsche-u James Deana .
On je stradao u automobilskoj nesreći pred zoru 30.9.1955. godine . Da zlo bude veće on je , ne mnogo prije tog nemilog događaja snimio tv spot u kojem poziva na opreznost u vožnji , jer "Život koji spašavate (siugrnom vožnjom) , možda je baš moj !" .
To očigledno nije poslušao Donald Turnupseed , koji je učestvovao u sudaru , sa druge strane . On i nije prošao toliko loše , imao je tek pokoju ogrebotinu . Rolf Wuterich koji je bio u automobilu sa Deanom je takođe prošao bez ozbiljnijih ozlijeda , ali se to nije moglo reći i za Jamesa .
Mnogo je vremena trebalo da obožavaoci lika i djela Jamesa Deana počnu vjerovati u njegovu smrt (dva puta su mu čak krali i spomenik) , ali je sigurna stvar da je bio mrtav .
Da li je njegovo auto bilo prokleto ?! Upitaće se svako , ako povjeruje u činjenicu da su još dva čovjeka poginula vozeći (djelove njegovog automobila , u svojim ličnim) . To jest , nakon nesreće se njegov automobil je svoju primjenu našao na "auto otpadu" , odakle su još dva čovjeka kupili djelove . Jedan je zamjenio svoj motor Deanovim , a drugi gume . Obojica ginu , pri prvoj vožnji automobilom koji je sadržavao djelove Deanovog !
Još uvijek nije dokazana istinitost ove legende, ali nikad ne treba reći da nije moguće da je priča sasvim istinita .
Nakon Deana su poginula još dvojica , ali šta onda reći za automobil u kojem je preminuo Franc Ferdinand , kada je na njega izvršen atentat u Sarajevu . Naime , taj automobil je , redovno donosio nesreću svakome ko ga je posjedovao , na bilo koji način - direktan ili indirektan .
Nakon atentata , automobil je kratko vozio i Poćorek . Život mu se , nakon poraza od Srbije okrenuo naglavačke . Njegova karijera je bila uništena , život ruiniran , nedugo nakon toga je i preminuo . Nakon Poćoreka , automobil pada u ruke kapetanu njegove jedinice . Automobil ga je dobro služio , dok se njim nije zapucao u dva pješaka , a potom udarivši u drvo i sam završio svoje ovozemaljsko putešestvije .
Nemili događaji se nastavljaju i kada automobil stiže u vlasništvo (novo-formirane) Jugoslavije . Tačnije , jednog vojvode , kojega je automobil koštao , pored svog novca koji je uložio u njega i njegove ruke . Koja mu je bila amputirana nakon jedne nesreće .
Naš vojvoda je još dobro i prošao , te vidjevši da je to auto opsjednuto , odluči da ga proda . Sledeći vlasnik je bio jedan ljekar , koji je nedugo nakon kupovine tog automobila poginuo kada je sletivši s ceste autom upao u kanal i na mjestu ostao mrtav .
Kolaju priče i da je nakon doktora automobil došao do jednog zlatara . Koji ga je vozio čitavu godinu dana , a potom izvršio samoubistvo .
Automobil se konačno sklanja s Balkana , kada stiže do Švajcarca , koji je inače bio redovni učesnik auto trka . Na jednoj od njih je i poginuo .
Limuzina se ponovo vraća u naše krajeve , kada je kupuje jedan farmer iz Srbije - pogađate li da je i on poginuo !?
Međutim , ni tu nije stalo stradanje vlasnika ovog luksuznog , ali i baksuznog automobila , gdje je sledeći vlasnik stradao pretičući dužu kolonu automobila , a pritom izgubivši kontrolu nad vozilom .
On je bio poslednja žrtva , jer je nakon toga , sve do današnjih dana ovaj automobil smješten u bečkom muzeju .
Takođe je poznata priča i o automobilu koji je opsjednut nesnosnim smradom , navjerovatnije ustajalog leša . Pretpostavlja se da je neko stradao u tom automobilu , a nakon toga određeni auto-salon ga je otkupio i restaurirao . Sve je bilo sasvim uredno , osim tog nesnosnog smrada koji je sve kupce naprosto tjerao od auta . Nije pomoglo ni to što su smanjili cijenu . Čak ni oni najuporniji nisu izdržali , pa su kratko nakon kupovine ponovo vraćali auto u salon , tvrdeći da ničim ne mogu "istjerati" taj smrad napolje .
"Crveno je boja ljubavi" , ako je vjerovati Branku Đuriću - Đuri i "Skalpelima" iz filma "Kako je propao Rock'n'Roll" , ali nasuprot tome , zelena je boja malera , bar kada su automobili u pitanju . Tako barem tvrdi onaj koji je napisao e-mail , koji je kasnije , u maniru najboljih urbanih legendi proširio poput zaraze sandučićima mnogih internet korisnika . Priča datira iz 2007. godine - iz mjeseca januara .
Tu stoji , kako je otac tog pošiljaoca instruktor vožnje u auto školi , te da je prilikom telefonskog ugovaranja posla , ogroman broj ljudi ispitivao u kojoj je boji automobil . Smatrali su da je zelena malerozna boja , tako da su masovno odbijali ulaziti u posao s takvim instruktorima .
Ova priča nije bez pokrića , znajući da se rijetko , odnosno gotovo nikad na američkim auto-trkama ne koriste automobili zelene boje , upravo iz gore navedenog razloga . Ni to nije bez pokrića , jer je Amerikancima poznat događaj iz 1911. godine , 17. septembra, kada je upravo zeleni automobil na auto-trkama usmrtio jedanaest ljudi , dok je drugih deset bilo povrijeđeno .
Vjerovatno jedna od najpoznatijih priča o opsjednutim automobilima jeste priča o Spyder Porsche-u James Deana .
On je stradao u automobilskoj nesreći pred zoru 30.9.1955. godine . Da zlo bude veće on je , ne mnogo prije tog nemilog događaja snimio tv spot u kojem poziva na opreznost u vožnji , jer "Život koji spašavate (siugrnom vožnjom) , možda je baš moj !" .
To očigledno nije poslušao Donald Turnupseed , koji je učestvovao u sudaru , sa druge strane . On i nije prošao toliko loše , imao je tek pokoju ogrebotinu . Rolf Wuterich koji je bio u automobilu sa Deanom je takođe prošao bez ozbiljnijih ozlijeda , ali se to nije moglo reći i za Jamesa .
Mnogo je vremena trebalo da obožavaoci lika i djela Jamesa Deana počnu vjerovati u njegovu smrt (dva puta su mu čak krali i spomenik) , ali je sigurna stvar da je bio mrtav .
Da li je njegovo auto bilo prokleto ?! Upitaće se svako , ako povjeruje u činjenicu da su još dva čovjeka poginula vozeći (djelove njegovog automobila , u svojim ličnim) . To jest , nakon nesreće se njegov automobil je svoju primjenu našao na "auto otpadu" , odakle su još dva čovjeka kupili djelove . Jedan je zamjenio svoj motor Deanovim , a drugi gume . Obojica ginu , pri prvoj vožnji automobilom koji je sadržavao djelove Deanovog !
Još uvijek nije dokazana istinitost ove legende, ali nikad ne treba reći da nije moguće da je priča sasvim istinita .
Nakon Deana su poginula još dvojica , ali šta onda reći za automobil u kojem je preminuo Franc Ferdinand , kada je na njega izvršen atentat u Sarajevu . Naime , taj automobil je , redovno donosio nesreću svakome ko ga je posjedovao , na bilo koji način - direktan ili indirektan .
Nakon atentata , automobil je kratko vozio i Poćorek . Život mu se , nakon poraza od Srbije okrenuo naglavačke . Njegova karijera je bila uništena , život ruiniran , nedugo nakon toga je i preminuo . Nakon Poćoreka , automobil pada u ruke kapetanu njegove jedinice . Automobil ga je dobro služio , dok se njim nije zapucao u dva pješaka , a potom udarivši u drvo i sam završio svoje ovozemaljsko putešestvije .
Nemili događaji se nastavljaju i kada automobil stiže u vlasništvo (novo-formirane) Jugoslavije . Tačnije , jednog vojvode , kojega je automobil koštao , pored svog novca koji je uložio u njega i njegove ruke . Koja mu je bila amputirana nakon jedne nesreće .
Naš vojvoda je još dobro i prošao , te vidjevši da je to auto opsjednuto , odluči da ga proda . Sledeći vlasnik je bio jedan ljekar , koji je nedugo nakon kupovine tog automobila poginuo kada je sletivši s ceste autom upao u kanal i na mjestu ostao mrtav .
Kolaju priče i da je nakon doktora automobil došao do jednog zlatara . Koji ga je vozio čitavu godinu dana , a potom izvršio samoubistvo .
Automobil se konačno sklanja s Balkana , kada stiže do Švajcarca , koji je inače bio redovni učesnik auto trka . Na jednoj od njih je i poginuo .
Limuzina se ponovo vraća u naše krajeve , kada je kupuje jedan farmer iz Srbije - pogađate li da je i on poginuo !?
Međutim , ni tu nije stalo stradanje vlasnika ovog luksuznog , ali i baksuznog automobila , gdje je sledeći vlasnik stradao pretičući dužu kolonu automobila , a pritom izgubivši kontrolu nad vozilom .
On je bio poslednja žrtva , jer je nakon toga , sve do današnjih dana ovaj automobil smješten u bečkom muzeju .
Takođe je poznata priča i o automobilu koji je opsjednut nesnosnim smradom , navjerovatnije ustajalog leša . Pretpostavlja se da je neko stradao u tom automobilu , a nakon toga određeni auto-salon ga je otkupio i restaurirao . Sve je bilo sasvim uredno , osim tog nesnosnog smrada koji je sve kupce naprosto tjerao od auta . Nije pomoglo ni to što su smanjili cijenu . Čak ni oni najuporniji nisu izdržali , pa su kratko nakon kupovine ponovo vraćali auto u salon , tvrdeći da ničim ne mogu "istjerati" taj smrad napolje .
"Crveno je boja ljubavi" , ako je vjerovati Branku Đuriću - Đuri i "Skalpelima" iz filma "Kako je propao Rock'n'Roll" , ali nasuprot tome , zelena je boja malera , bar kada su automobili u pitanju . Tako barem tvrdi onaj koji je napisao e-mail , koji je kasnije , u maniru najboljih urbanih legendi proširio poput zaraze sandučićima mnogih internet korisnika . Priča datira iz 2007. godine - iz mjeseca januara .
Tu stoji , kako je otac tog pošiljaoca instruktor vožnje u auto školi , te da je prilikom telefonskog ugovaranja posla , ogroman broj ljudi ispitivao u kojoj je boji automobil . Smatrali su da je zelena malerozna boja , tako da su masovno odbijali ulaziti u posao s takvim instruktorima .
Ova priča nije bez pokrića , znajući da se rijetko , odnosno gotovo nikad na američkim auto-trkama ne koriste automobili zelene boje , upravo iz gore navedenog razloga . Ni to nije bez pokrića , jer je Amerikancima poznat događaj iz 1911. godine , 17. septembra, kada je upravo zeleni automobil na auto-trkama usmrtio jedanaest ljudi , dok je drugih deset bilo povrijeđeno .
Нема коментара:
Постави коментар