Loš, vrlo loš znak je kad zagrmi kad mu vreme nije. Tada ti niko ne može savetovati šta valja činiti. Ali, kad posle zime, prvi put zagrmi, treba činiti sve po običaju narodnom, jer narod sve zna. I tako se mogu izbeći mnoge boljke.
U đevđelijskom kraju, na primer, namah se ljudi late jednog kamička i malo zelene trave te to stave na glavu. Pa reknu, i to tri puta: "Tebe glava boli, mene ne boli". I glava će mu cele godine biti čvrsta ko sam kamen. Svake godine na prvu grmljavinu isto treba činiti.
Širom zemlje narod zna da kad zagrmi prvi put odmah treba leći na tle i valjati se. "Da ne bi bolela leđa kad se žnje", a i drugi poslovi kad se rade.
A u pirotskom kraju svet još na prvu grmljavinu luta po ambarima da budu puni, zbog toga silaze i u bačve i u druge sudove. Neki se opet i "kite koprivom da bi cele godine bili zdravi". Grom neće u koprive, a ni boleština na čoveka koji sve tačno kako je gore rečeno uradi.
Neki opet znaju da grmljavina može štošta i da predskaže. "Kadzagrmi pre Đurđeva dne, veruje se koliko nedelja treba do Đurđeva dne, toliko će dinara biti skuplji kukuruz te godine. Ovo, naravno, ne treba uzeti zdravo za gotovo pri našoj inflaciji.
Kad zagrmi na sv. Iliju, kažu u Šumadiji, "crvljaće se orasi i lešnici te godine". A u Homolju znaju i ovo: ako je oblačno na taj dan, biće dosta žira i oraha. Ako bude vedro – svi će da opadnu.
A kako nastaje grmljavina?
Izgleda vrlo složeno, a u stvari je sasvim jasno. To sveti Ilija natera svoje ognjene konje sve u trk, a zlatna blistava kočija silno lupa i trese se. A kad munja sevne to on bičem svojim čudesnim raspali.
Oko Boljevca narod pripoveda dase to sveti Ilija toliko rastrči jer goni đavole. A "bio ih je sve pobdio, samo mu je pobegao Hromi Daba koji se bio sakrio u cigansko ćemanetu. Od Hromog Dabe napatili su se drugi đavoli, pa ih zato sveti Ilija goni". Opet, kad grom udari jedan đavo pogine. Ali koliko se đavola u ovom grešnom svetu izrodilo – ni sâm gromovnik Ilija nema dovoljno municije.
No, to i nije tvoja briga toliko. Nepozante su smrtniku staze nebeske... Već zapamtiti treba obavezno: "ne valja držati otvorena usta kad grmi". Đavo u silnom strahu i bežaniji glavom bez obzira "može da uleti u usta". Na kad grmi ne valja ni trčati, niti stajati na pragu i otvarati vrata".
Znate, sveti Ilija neće na čoveka, ali ta jurnjava je beskrajna pa se i njemu desi da promaši.
Zato treba znati kako se tada štiti. U Banjaluci "kad grmi i čovjek pobjegne pod kakvo drvo, vele neka odmah na tom drvetu napravi krst, pa u to drvo neće grom udariti". Ali ni to nije najsigurnije, jer Đavo svašta zna i ne preza da se na sve načine snađe. Tako će on, pošto zna da grom u krst neće i sam pod krst pobeći. Beži đavo od krsta, ali ga još veći strah od groma hvata.
Zato se valja na druge načine zaštititi. U Azbukovici se čobani zakite leskovim grančicama. Vele da "leskovinom zakićenog čobanina nikako neće sveti Ilija da gađa".
U Homojlu kad zagrmi "ne treba stajati pod visokim drvetom ni pevati, ni zviždati, niti nositi kosu, srp ili drugi gvozdeni predmet". U Skopskoj kotlini, kad grmi ne sme se jesti. U istočnoj Srbiji na svetog Marka niko ne sme da preže volove zbog grmljavine. A na Ilidži raja dobro zna da "za grmljavine ne valja ići pod hrastovo ili trešnjevo drvo, ni među koze". Opet u Vasojevićima kad grmi ne valja da gori vatra, pa se sav živi ugalj pokriva pepelom tako da se plamen ne vidi.
[iz "Politikinog zabavnika" #1819/1986]
петак, 15. јул 2011.
Pšenica
Početak setve oduvek je bio praznik u našem narodu. Jedan od najvažnijih događaja. Običaj je, recimo, u Bosni da "težak-baša" zakazuje početak setve. Tu čast ima najbolji domaćin u selu. Sve vere biraju jednog "težak-bašu". I – setva može da počne.
Prvo se okadi seme. Onda se stavi u neku lepu torbu, a za nju zaveže komad olova - "da pšenica bude ko olovo teška". Stavi se i pokoji novčić – "da pšenica dobru cenu ima". Onda si zasednu za ručak. Greota je gladan raditi oko hrane. A kad pšenica počne da se seje, ne sme se toga dana ništa iz kuće ni davati ni prodavati "jer neće biti berićeta". A teško onom ko gazi po mrvama koje padnu sa sofre. Jer onda pšenica neće da rodi. Žetva je važna koliko i setva. Kad se pšenica vrši, ne sme se hleb pržiti kraj vatre "jer će biti gada u pšenici". Kad je vršidba gotova, običaj je u niškom kraju da se uz stožer zakolje dobar petao. Krv pevčeva pusti se na pšenicu. Petla poslenici u slast pojedu, a on okrvavljena pšenica ostavi za sledeću setvu.
Pšenica, jasno, ima neke čudotvorne moći. Tako će čovek koji kani da gradi kuću uraditi sve ovim redom. Odabere plac. E, sada svakog muči da li je to i srećno mesto kao što je lepo. A to može lako da se sazna. Uveče se uzme nekoliko zrna pšenice belice i čaša vina, pa na tom mestu sve ostavi. Čim zora zarudi, žuri domaćin tamo. "Pa ako se ujutro sve nađe netaknuto, mesto je srećno, može se zidati". I bolje siguracije nema.Devojka pita pšenicu kad će se udati. Ovako: na Ivanjdan uzme lonac zemlje i poseje nekoliko zrna. Baš na Petrovdan ode ona pogleda, pa ako se klice ukrug zavijaju sve je jasno. Dragi će je prstenovati. A ako ne... Onda valja gatati dalje.
Može ovako. O Đurđevdanu se uzme svilen konac i ode u polje. Jedan struk pšenice se za sreću nameni, a drugi za nesreću i onda se končićem zavežu. Sutradan, koji bude više izrastao... dalje znate i sami.
Ni tada nije kraj. Baš na sv. Andriju zaveže devojka u krpicu tri zrna pšenice i to stavi pod jastuk. Onda govori basmu sve dok ne zaspi, i – obično u snu vidi suđenika.
U Orebćima se pšenicom dočekuje mlada. Pšenicom i kukuruzom. Svi to bacaju na nju, pevaju i iz sveg glasa viču: "Evo nama neviste. Pospimo je 'šenicom, da nam bude plodna" i, da ne bude zabune, ako je pospu samo pšenicom, sve će ženskadiju da izrodi. Samo kukuruzom – sve muškarci. Zato se, lepo, oboje pomeša. I blago posle roditeljima.
Možda niste znali, ali ako se u puštu stave tri zrna pšenice i malo uskršnje sveće, onda se iz nje može i veštica ubiti. Ili kad kakav nečist demon noću navali na nekog čoveka, ako ovaj zna, lako se može spasiti. Samo u pšenicu da se skloni "i demon mu neće moći ni da priđe".
Kad nekog obrlati veliki kašalj, srdobolja ili male boginje, boljeg leka od "teja od pšenice" znajte, sigurno nema. Padavica je teško izlečiva, ali – pšenica samlevena u gluvo doba noći, zamešana sa vodom u kojoj su uhvaćeni sunce i mesec kada se jedu i ispečena na suncu" – lek je. I kad ujede besan pas pšenica spasava. Samo mora biti samlevena u vodenici koja melje nalevo. A ni jedna zaraza, ni čoveku ni detetu, ništa neće moći ako stalno nosi tri zrna pšenice, malo soli, "zmajotresinu" i zrno kukuruza. I kraste mogu lako da se spreče. Uzme se pšenica iz voljka crnog petla i crne kokoške "bez belege" pa se ušije u tkanicu.
A ako će neko u rat, mora za vreme liturgije ispod jevanđelja sakriti zrno, a da ga niko ne vidi. Onda ga ušije na sigurno mesto. I – džaba će mnoge puške opaliti. Ni nož na tog junaka jednostavno neće. Pa i veštice i vukodlaci zaobilaziće ga izdaleka.
"Pšenica je od svih semena za najveće poštovanje". To zna svaki razborit čovek.
Kad jednom nastupi smak sveta, svako će to nepogrešivo moći da zaključi jer – "ne zemlji će nestati pšenice". I tu nema nikakve sumnje.
Zato, kad kakav grad zapreti, stare žene u leskovačkom kraju počnu odmah basmarske pesme. I sve kažu o pšeničnim mukama. Teško joj je pod crnom zemljom. Posle joj crvi navale na korenje. Ptica na klasje. Srp je seče. Vodenica muči između dva teška kamena. U peći je peku, zubima žvaću. "I Bog kad čuje za pšenične muke sažali se i neće da pusti grad". Mladež možda ine veruje, ali stari znaju da je oduvek tako bilo.
Zato, kad kakav grad zapreti, stare žene u leskovačkom kraju počnu odmah basmarske pesme. I sve kažu o pšeničnim mukama. Teško joj je pod crnom zemljom. Posle joj crvi navale na korenje. Ptica na klasje. Srp je seče. Vodenica muči između dva teška kamena. U peći je peku, zubima žvaću. "I Bog kad čuje za pšenične muke sažali se i neće da pusti grad". Mladež možda ine veruje, ali stari znaju da je oduvek tako bilo.
Neki o pšenici znaju više, neki manje. Ali ništa ne znate ako ne ostavljate pri svršetku setve, od poslednjeg klasja – "Božju bradu". I sve se fino poveže crvenim koncem. Pa okiti najlepšim cvećem. Pa pod strehu ostavi. Iduće setve od nje se poseje nešto zrnevlja.
I odmah možete biti sigurni da smak sveta nije blizu.
[iz "Politikinog zabavnika" #1812/1986]
Prvo se okadi seme. Onda se stavi u neku lepu torbu, a za nju zaveže komad olova - "da pšenica bude ko olovo teška". Stavi se i pokoji novčić – "da pšenica dobru cenu ima". Onda si zasednu za ručak. Greota je gladan raditi oko hrane. A kad pšenica počne da se seje, ne sme se toga dana ništa iz kuće ni davati ni prodavati "jer neće biti berićeta". A teško onom ko gazi po mrvama koje padnu sa sofre. Jer onda pšenica neće da rodi. Žetva je važna koliko i setva. Kad se pšenica vrši, ne sme se hleb pržiti kraj vatre "jer će biti gada u pšenici". Kad je vršidba gotova, običaj je u niškom kraju da se uz stožer zakolje dobar petao. Krv pevčeva pusti se na pšenicu. Petla poslenici u slast pojedu, a on okrvavljena pšenica ostavi za sledeću setvu.
Pšenica, jasno, ima neke čudotvorne moći. Tako će čovek koji kani da gradi kuću uraditi sve ovim redom. Odabere plac. E, sada svakog muči da li je to i srećno mesto kao što je lepo. A to može lako da se sazna. Uveče se uzme nekoliko zrna pšenice belice i čaša vina, pa na tom mestu sve ostavi. Čim zora zarudi, žuri domaćin tamo. "Pa ako se ujutro sve nađe netaknuto, mesto je srećno, može se zidati". I bolje siguracije nema.Devojka pita pšenicu kad će se udati. Ovako: na Ivanjdan uzme lonac zemlje i poseje nekoliko zrna. Baš na Petrovdan ode ona pogleda, pa ako se klice ukrug zavijaju sve je jasno. Dragi će je prstenovati. A ako ne... Onda valja gatati dalje.
Može ovako. O Đurđevdanu se uzme svilen konac i ode u polje. Jedan struk pšenice se za sreću nameni, a drugi za nesreću i onda se končićem zavežu. Sutradan, koji bude više izrastao... dalje znate i sami.
Ni tada nije kraj. Baš na sv. Andriju zaveže devojka u krpicu tri zrna pšenice i to stavi pod jastuk. Onda govori basmu sve dok ne zaspi, i – obično u snu vidi suđenika.
U Orebćima se pšenicom dočekuje mlada. Pšenicom i kukuruzom. Svi to bacaju na nju, pevaju i iz sveg glasa viču: "Evo nama neviste. Pospimo je 'šenicom, da nam bude plodna" i, da ne bude zabune, ako je pospu samo pšenicom, sve će ženskadiju da izrodi. Samo kukuruzom – sve muškarci. Zato se, lepo, oboje pomeša. I blago posle roditeljima.
Možda niste znali, ali ako se u puštu stave tri zrna pšenice i malo uskršnje sveće, onda se iz nje može i veštica ubiti. Ili kad kakav nečist demon noću navali na nekog čoveka, ako ovaj zna, lako se može spasiti. Samo u pšenicu da se skloni "i demon mu neće moći ni da priđe".
Kad nekog obrlati veliki kašalj, srdobolja ili male boginje, boljeg leka od "teja od pšenice" znajte, sigurno nema. Padavica je teško izlečiva, ali – pšenica samlevena u gluvo doba noći, zamešana sa vodom u kojoj su uhvaćeni sunce i mesec kada se jedu i ispečena na suncu" – lek je. I kad ujede besan pas pšenica spasava. Samo mora biti samlevena u vodenici koja melje nalevo. A ni jedna zaraza, ni čoveku ni detetu, ništa neće moći ako stalno nosi tri zrna pšenice, malo soli, "zmajotresinu" i zrno kukuruza. I kraste mogu lako da se spreče. Uzme se pšenica iz voljka crnog petla i crne kokoške "bez belege" pa se ušije u tkanicu.
A ako će neko u rat, mora za vreme liturgije ispod jevanđelja sakriti zrno, a da ga niko ne vidi. Onda ga ušije na sigurno mesto. I – džaba će mnoge puške opaliti. Ni nož na tog junaka jednostavno neće. Pa i veštice i vukodlaci zaobilaziće ga izdaleka.
"Pšenica je od svih semena za najveće poštovanje". To zna svaki razborit čovek.
Kad jednom nastupi smak sveta, svako će to nepogrešivo moći da zaključi jer – "ne zemlji će nestati pšenice". I tu nema nikakve sumnje.
Zato, kad kakav grad zapreti, stare žene u leskovačkom kraju počnu odmah basmarske pesme. I sve kažu o pšeničnim mukama. Teško joj je pod crnom zemljom. Posle joj crvi navale na korenje. Ptica na klasje. Srp je seče. Vodenica muči između dva teška kamena. U peći je peku, zubima žvaću. "I Bog kad čuje za pšenične muke sažali se i neće da pusti grad". Mladež možda ine veruje, ali stari znaju da je oduvek tako bilo.
Zato, kad kakav grad zapreti, stare žene u leskovačkom kraju počnu odmah basmarske pesme. I sve kažu o pšeničnim mukama. Teško joj je pod crnom zemljom. Posle joj crvi navale na korenje. Ptica na klasje. Srp je seče. Vodenica muči između dva teška kamena. U peći je peku, zubima žvaću. "I Bog kad čuje za pšenične muke sažali se i neće da pusti grad". Mladež možda ine veruje, ali stari znaju da je oduvek tako bilo.
Neki o pšenici znaju više, neki manje. Ali ništa ne znate ako ne ostavljate pri svršetku setve, od poslednjeg klasja – "Božju bradu". I sve se fino poveže crvenim koncem. Pa okiti najlepšim cvećem. Pa pod strehu ostavi. Iduće setve od nje se poseje nešto zrnevlja.
I odmah možete biti sigurni da smak sveta nije blizu.
[iz "Politikinog zabavnika" #1812/1986]
Kruška
Naš čovek obično "pada" s kruške. Mislite da se šalimo. Obratite pažnju na svakodnevne izreke: "Pade k'o s kruške", "Pade ko kruška", "Čovek padne s kruške pa sedne da se odmori", i tako dalje. Za razliku od jabuke, voćke najdraže našem narodu, kruška je "drvo svih demona". Pod kruškom se sakupljaju đavoli. Kad je u Poljicama jedan fratar isterivao đavola iz neke žene, molio ga je đavo da ga pusti na staru krušku u polju.
Jednom u Dalmaciji "jedan čoek" vide noću divlju krušku "svu okićenu vešticama, da se sva sjala". On se nađe u čudu. Šta da čini? Kad malo dođe sebi, prekrsti se pa opali iz puške. Veštice se od gromka pucnja razbežaše na sve strane. Ali, posle nekog vremena umre tom čoveku sin. Kad je ono baba nadmudrila smrt, ova od silnog jeda nije znala kuda će. I, kako priča narod, zalepi se za krušku. I ona proždrljiva ala što satire grožđe u vinogradu, kad se sasvim nasiti, na staru krušku će, naravno. Vele opet ljudi iz Slavonije da znaju šta govore veštice kad se mažu mašću pa potom polete: "Ni o kladu, ni o panj, ni o drvo, ni o kamen, ni o krušku Todorovu".
Čudna je ta kruška. Eto, znaju istoričari da je ona starim Slovenima u njihovoj postojbini bila vrlo drago i sasvim sveto drvo. Tako bi i na Balkanu sve do pokrštavanja. A onda popovi moraše silno udariti na sve što dotad narodu bi milo i drago. I kako to radiše? Prosto. Nešto, ne imajući kud, proglasiše svetim i dobrim da boljeg na svetu nema, a nešto opet zlim i đavoljim. Tako je, eto, bilo nekada davno. Malo je popuštala crkva, a malo opet sâm narod. Tako kruška i postade zla da gora ne može bit'.
Mada, narod ti je vazda čudan. Ponegde on i ne ocrnjuje baš tako tu dobru biljku.
U okolini Đevđelije na drugi dan Uskrsa ide procesija do kakve stare kruške. I zamislite, pop tu krušku pričešćuje: lepo joj stavi naforu ispod kore. Popovima u nekim drugim krajevima sigurno i nije milo kad ovu priču čuju.
Neki kralj, pripoveda mnogi svet odvajkada, ne htede da ide na molitvu u crkvu. Reče: "Kruščica je moja crkvica". I da vidiš, Bog ga ne pokara. Kad se pomoli, dobro mu to pomože. Posveti se.
Bio jednom jedan zaklet jelen. Tužno ga bilo gledati kako se pod kletvom mučio. Zato mlađana devojka htede da dobroj životinji pomogne. I, kako se pripoveda u narodnoj priči, dade joj majka (inače veštica) tri mladice od kruške i jabuke. Ona udari njima jelena. I vradžbina spade ko da je nikad nije ni bilo.
Govori narod kako se sveti Sava o svom danu penje na neku staru krušku oko koje se iskupe golemi čopori vukova. Onda im Sava odozgo jednom po jednom određuje nafaku za sledeću godinu. I ni jedan se ne buni. Vele, opet, da sveti Sava – kad je ono put putovao od Zete do Budimlja na vrh Konjuha zakopa silno srebro i to pod jednom kruškom. I otad se ono mesto prozva Srebrenica. Za vjeki vjekov.
Možda ne znate, ali boljeg leka za "žutu ranu" od kruške na svetu nema. Lepo se rana istrlja kruškom pa se ova baci nasred puta. Rekne bolesnik: "Ko me uzme, ko me zagrize, na njega rana, na mene zdravlje". Onda, ne osvrćući se, beži. Opet, zna se, čovek ti prljavu krušku sa tla uzeti neće, te ona tu čeka demona bolesti. I čim ovaj zagrize, bude kako je bolesnik poželeo.
Takva je, eto, kruška. I druge tu nema.
[iz "Politikinog zabavnika" #1802/1986]
Jednom u Dalmaciji "jedan čoek" vide noću divlju krušku "svu okićenu vešticama, da se sva sjala". On se nađe u čudu. Šta da čini? Kad malo dođe sebi, prekrsti se pa opali iz puške. Veštice se od gromka pucnja razbežaše na sve strane. Ali, posle nekog vremena umre tom čoveku sin. Kad je ono baba nadmudrila smrt, ova od silnog jeda nije znala kuda će. I, kako priča narod, zalepi se za krušku. I ona proždrljiva ala što satire grožđe u vinogradu, kad se sasvim nasiti, na staru krušku će, naravno. Vele opet ljudi iz Slavonije da znaju šta govore veštice kad se mažu mašću pa potom polete: "Ni o kladu, ni o panj, ni o drvo, ni o kamen, ni o krušku Todorovu".
Čudna je ta kruška. Eto, znaju istoričari da je ona starim Slovenima u njihovoj postojbini bila vrlo drago i sasvim sveto drvo. Tako bi i na Balkanu sve do pokrštavanja. A onda popovi moraše silno udariti na sve što dotad narodu bi milo i drago. I kako to radiše? Prosto. Nešto, ne imajući kud, proglasiše svetim i dobrim da boljeg na svetu nema, a nešto opet zlim i đavoljim. Tako je, eto, bilo nekada davno. Malo je popuštala crkva, a malo opet sâm narod. Tako kruška i postade zla da gora ne može bit'.
Mada, narod ti je vazda čudan. Ponegde on i ne ocrnjuje baš tako tu dobru biljku.
U okolini Đevđelije na drugi dan Uskrsa ide procesija do kakve stare kruške. I zamislite, pop tu krušku pričešćuje: lepo joj stavi naforu ispod kore. Popovima u nekim drugim krajevima sigurno i nije milo kad ovu priču čuju.
Neki kralj, pripoveda mnogi svet odvajkada, ne htede da ide na molitvu u crkvu. Reče: "Kruščica je moja crkvica". I da vidiš, Bog ga ne pokara. Kad se pomoli, dobro mu to pomože. Posveti se.
Bio jednom jedan zaklet jelen. Tužno ga bilo gledati kako se pod kletvom mučio. Zato mlađana devojka htede da dobroj životinji pomogne. I, kako se pripoveda u narodnoj priči, dade joj majka (inače veštica) tri mladice od kruške i jabuke. Ona udari njima jelena. I vradžbina spade ko da je nikad nije ni bilo.
Govori narod kako se sveti Sava o svom danu penje na neku staru krušku oko koje se iskupe golemi čopori vukova. Onda im Sava odozgo jednom po jednom određuje nafaku za sledeću godinu. I ni jedan se ne buni. Vele, opet, da sveti Sava – kad je ono put putovao od Zete do Budimlja na vrh Konjuha zakopa silno srebro i to pod jednom kruškom. I otad se ono mesto prozva Srebrenica. Za vjeki vjekov.
Možda ne znate, ali boljeg leka za "žutu ranu" od kruške na svetu nema. Lepo se rana istrlja kruškom pa se ova baci nasred puta. Rekne bolesnik: "Ko me uzme, ko me zagrize, na njega rana, na mene zdravlje". Onda, ne osvrćući se, beži. Opet, zna se, čovek ti prljavu krušku sa tla uzeti neće, te ona tu čeka demona bolesti. I čim ovaj zagrize, bude kako je bolesnik poželeo.
Takva je, eto, kruška. I druge tu nema.
[iz "Politikinog zabavnika" #1802/1986]
Autostoperka
Mladi čovjek se vozio autocestom jedne noći, te je uz cestu ugledao mladu djevojku kako stoji usred kiše. Stao je i ponudio joj prijevoz, a vidjevši kako dršće od hladnoće i svoju jaketu. Nakon 20ak minuta dovezao ju je pred kuću. Bila je to velika stara kuća te ju je mladić upitao je li to zaista njena kuća. Potvrdno je odgovorila, zahvalila za vožnju, nasmiješila se i izašla. Dok se vraćao sjetio se kako mu je jaketa ostala kod te djevojke, te se sljedeće jutro vratio kako bi ju uzeo. Pokucao je na vrata očekujući da će mu ta ista mlada djevojka otvoriti, no umjesto nje vrata je otvorila starija žena začuđena strancem koji joj stoji na pragu. Kada ju je upitao za djevojku, žena se vidljivo rastužila te je pozvala mladića u kuću. Dok je žena tražila nešto da ponudi stranca, on je razgledao po kući. Na kaminu je ugledao uokvirenu sliku djevojke koju je prošle noći povezao, te je upitao ženu za nju. Rekla mu je kako je to njena kćer koja je na prethodni dan prije 10 godina poginula. Naposljetku ga je odvela do kćerina groba gdje se na nadgrobnom spomeniku nalazila njegova jaketa, još uvijek mokra.
Lutka
Djevojčica po imenu Kristina, jako je voljela lutke i imala je kolekciju lutaka. Jednoga dana u njezinom gradu se otvorila prodavaonica lutaka. Osobito joj se svidjela jedna lutka koja je dizala ruku i imala ispružena dva prsta. Roditelji su udovoljili njenoj želji, ali pri kupnji, prodavačica im je rekla da ne smiju Kristinu ostaviti samu s lutkom! Roditelji to nisu shvaćali ozbiljno. Nakon nekoliko dana, roditelji su morali na poslovnu večeru. Kada su se vratili, čekao ih je zapanjujući prizor - mrtva djevojčica, njihova Kristina. Pokraj nje je bila polegnuta krvava lutka, koja je sada pokazivala tri ispružena prsta - treća žrtva!!!
Mrtvac
U jednom stanu je živjela sama jedna starica. Jednoga dana njezini prijatelji su je pokušali nazvati ali je bilo zauzeto. Nakon što je nekoliko dana, kada je uvijek bilo zauzeto, prijatelji su se zabrinuli i nazvali policiju da odu kod nje u stan da provjere da li je sve u redu s njom.
Kada je policija ušla u stan, znali su da nešto nije u redu. Osjećao se snažan smrad. Odmah su pomislili da je starica umrla. Kada su ušli u njezinu sobu, našli su njezino beživotno tijelo s telefonom u ruci. Nije bilo nikakvih naznaka da je napadnuta, ali njezino lice je bilo ''smrznuto'' od straha.
Saznalo se da se njezin muž jako bojao da će biti sahranjen živ i žena mu je dala da instaliraju telefon u lijes. Policija je tražila od operatera da kažu odakle je došao zadnji poziv starici i oni su ustanovili da je došao iz lijesa njezina muža. Policija je odmah rekla grobaru da iskopa njegov lijes.
Kada je iskopao, grobar je glasno vrisnuo i istrčao iz groblja. Njegova kosa je potpuno pobijelila. Kada su policajci pogledali u grob vidjeli su mrtvaca s veoma bolnim izrazom lica i telefonom u ruci. Čovjek je pokušao nazvati ženu i prestrašio ju do smrti.
Kada je policija ušla u stan, znali su da nešto nije u redu. Osjećao se snažan smrad. Odmah su pomislili da je starica umrla. Kada su ušli u njezinu sobu, našli su njezino beživotno tijelo s telefonom u ruci. Nije bilo nikakvih naznaka da je napadnuta, ali njezino lice je bilo ''smrznuto'' od straha.
Saznalo se da se njezin muž jako bojao da će biti sahranjen živ i žena mu je dala da instaliraju telefon u lijes. Policija je tražila od operatera da kažu odakle je došao zadnji poziv starici i oni su ustanovili da je došao iz lijesa njezina muža. Policija je odmah rekla grobaru da iskopa njegov lijes.
Kada je iskopao, grobar je glasno vrisnuo i istrčao iz groblja. Njegova kosa je potpuno pobijelila. Kada su policajci pogledali u grob vidjeli su mrtvaca s veoma bolnim izrazom lica i telefonom u ruci. Čovjek je pokušao nazvati ženu i prestrašio ju do smrti.
Prst u tegli krastavaca
Jednostavno, netko pronađe prst u tegli s kiselim krastavcima. Navodno je odrezan s ruke radnika tijekom procesa pakiranja. Nekako je staklenka promakla nadzoru tvorničkih inspektora a nekako je incident izbjegao i pozornost medija, jer je čini se priča sačuvana samo u usmenoj tradiciji. Od sve hrane za koju se može reći da je kontaminirana raznim sastojcima, prsti i staklenka kiselih krastavaca uistinu se često javljaju zajedno u urbanim glasinama i legendama. Možda zato što su neki krastavci – ili dijelovi krastavca – otprilike veličine prsta i prsti bi bili najočitiji dio tijela koji bi se mogao odrezati tijekom proizvodnje. Također, boja i miris tekućine za kiseljenje mogu sugerirati da bi prst mogao izgubiti svoju boju u staklenci te izbjeći pozornosti sve dok se staklenka ne otvori. Možda se neki takav incident zaista i dogodio, iako se rezanje prsta čini vjerojatnijim od kiseljenja, flaširanja i iznošenja iz tvornice. Za razliku od priča o miševima u bocama sa sodom ili pohanim štakorima, glasine o prstima u staklenci s krastavcima rijetko razviju narativni oblik ili sadržaj.
Propalo samoubistvo
Očajan čovjek pokušava izvesti samoubojstva primjenjujući nekoliko simultanih metoda, ali se one međusobno ponište. Na primjer, čovjek možda stoji na visokoj litici nad morem s omčom oko vrata zavezanom za drvo, s napunjenim pištoljem u jednoj ruci i bočicom otrova u drugoj. Popije otrov, opali iz pištolja prema glavi i skoči; ali metak prereže uže, on preživi pad a morska voda koju proguta natjera ga da povrati otrov. Potom otpliva na obalu. Manje zamršena verzija priče opisuje čovjeka koji je skočio s visokog prozora nakon svađe sa suprugom ili nakon što je dobio otkaz. Samoubojica padne na ženu (ili šefa, koji je izašao na ručak nakon neugodnog davanja otkaza). Žena (ili šef) umru, ali čovjek ostane živ.
Proktološki pregled
Općenita medicinska horror priča koju među sobom prepričavaju laici opisuje smrt pacijenta čije je crijevo eksplodiralo za vrijeme pregleda kada je iskra iz uređaja za pregled zapalila plinove u njegovim crijevima. Vjerojatno takve priče potječu od novinskih izvješća o pravim, iako rijetkim, slučajevima opisanim u medicinskim časopisima.
Profesor akrobat
Profesor obećava studentima da im neće dati nenajavljeni test sve dok “ga ne vide kako u učionicu ulazi kroz prozor”. Zatim jednoga dana, nakon što su studenti ušli, njihov profesor ulazi penjući se kroz prozor s veselim izrazom na licu i snopom testova ispod ruke. Pokazalo se da je on prije radio kao cirkuski akrobat. Varijacije priče opisuju testovima naoružanog profesora kako ulazi kroz prozor na drugom katu ili kako izlazi iz velikog klavira. Ta se priča prepričava vezana uz iznenađujuće velik broj američkih profesora, čija su imena često navedena uz njihove ispravne akademske titule, iako ni jedna od tih priča još nije bila potvrđena.
Postupak s cjedilom i kopir aparatom
Policajci u malom odjelu ispituju sumnjivca za kojeg su uvjereni da je kriv za zločin koji istražuju, ali čovjek odbija priznati. Policajci stave cjedilo na čovjekovu glavu i pričvrste ga žicama za stroj za kopiranje, govoreći mu da je to detektor laži. Stavili su list papira na kojem je napisano ²Laže!" pod poklopac kopirke i svaki puta kada osumnjičeni odgovori na pitanje oni pritisnu tipku za kopiranje i list se pojavi s natpisom ²Laže!² Osumnjičeni ubrzo prizna da je počinio zločin. ²Postupak s cjedilom i kopirkom² priča je dobro poznata i policajcima i odvjetnicima diljem Sjedinjenih Država, a mnogi su ju čuli od drugih kolega ali nitko nikada nije tvrdio da je bio prisutan kada je trik izveden. često su ga (u raznim verzijama) prikazivali kao istinit pisci koji su htjeli vjerovati da se, ako je neko ranije izdanje tvrdilo da je policija pribjegla takvom triku, to onda zaista dogodilo. Postupak je također bio odglumljen u barem dvije TV-serije o policajcima.
Poruka pod markom
Ova europska legenda o teškim uvjetima za vrijeme Prvog svjetskog rata prerasla je u internacionalniju priču o strahotama tijekom Drugoga svjetskog rata. U oba razdoblja tajna poruka napisana je ispod marke. U ranijim pričama pismo stiže u Sjedinjene Države od rođaka iz Njemačke koji piše da je tamo sve u redu i da bi američki rođaci možda željeli parom odlijepiti markicu s omotnice za “malog Alfa”. Ali u obitelji nema nikoga s tim imenom. Kada odluče pratiti trag i skinu marku, Amerikanci ispod nje pronalaze malim slovima napisano “Mi gladujemo”. U nekoliko verzija priče “Poruka pod markom” iz Prvoga svjetskog rata otkriveno je da je izvor skrivene poruke logor, a tijekom Drugoga svjetskog rata to je postala standardna verzija. Vojnik zatvoren u njemačkom ili japanskom koncentracijskom logoru šalje pismo kući sa sličnim zahtjevom “da se marka sačuva za malog Johnnyja”. Ispod marke je napisano, “Odrezali su mi ruke!” ili “Odrezali su mi jezik!”. činjenica je pak, da je zatvoreničku poštu tijekom ratova slao Međunarodni Crveni križ i da im nisu bile potrebne poštanske marke. Postoje dokazi da su se neke obitelji služile lukavstvom i slale skrivene poruke pod poštanskim markama tijekom rata. Na primjer, Corrie ten Boom, Nizozemka koja je radila za Pokret otpora, u knjizi The Hiding Place iz 1971., opisuje svoje iskustvo kad je u njemačkom zatvoru primila paket od kuće. Rukom napisana adresa stajala je ukoso prema gore i nadesno, te se činilo da pokazuje na poštansku marku, pa je ona namočila marku, skinula je i pronašla poruku, “Svi satovi u tvom ormaru su sigurni”, što je bila kodirana poruka da su Židovi skriveni u tajnoj sobi pobjegli na sigurno.
Pokušaj otmice
U ovoj legendi malo je dijete nestalo nakon što su njegovi roditelji na trenutak skrenuli pogled dok su bili u šoping centru ili robnoj kući ili u zabavnom parku. Nakon što su obaviješteni nadležni u trgovini ili parku, zatvoreni su svi izlazi osim jednog a roditeljima se savjetuje da promotre sve koji odlaze, te da posebno obrate pozornost na cipele male djece. Objašnjeno je da iako potencijalni otimači često promijene izgled djece ili njihovu odjeću, često zaborave promijeniti djeci cipele. Zasigurno, roditelji prepoznaju svoje dijete koje je pod sedativima i prerušeno a iznose ga nepoznati ljudi, nakon što uoče njihove omiljene tenisice s istaknutim logom. Ponekad je potencijalni silovatelj ulovljen dok šiša ili boji djetetovu kosu u WC-u. Zapravo se ista legenda s manjim varijacijama prepričava u vezi s određenim poduzećima od barem sredine '70-tih, a i dalje se priča u vezi s novootvorenim trgovačkim centrima, dućanima i parkovima. često se naglašava da otimači namjeravaju djecu prisiljavati na snimanje dječje pornografije a nekad se kaže da je otmica bila uspješna te da je dijete poslije prepoznao netko tko je gledao takav film. često legenda završava glasinom da je lokalna policija upoznata sa slučajem ali da je prikrila činjenice kako se ne bi naudilo poslovanju imenovane kompanije. To navodno objašnjava činjenicu zašto lokalni mediji nisu objavili vijesti o pokušanoj otmici. Zapravo, mnogi lokalni mediji izvještavali su o takvim događajima, ali stalno im je namjera bila suzbiti glasine i legende o pokušanim otmicama.
Plivačica oplođena jajima hobotnice
Tradicionalni motiv engleskih legendi čini se da nema nikakva smisla fiziološki gledano. Motiv je ovaj: Djevojka proguta punoglavca: u njoj naraste hobotnica s pipcima koji dopiru u svaki dio njezina tijela. Očito, ovdje bi trebalo biti riječi o zarazi žabom ili žapcem, a ne hobotnicom. Razumnija je, iako još sumnjiva, moderna verzija priče koja se, čini se, razvila iz tog motiva, a obično zvuči poput kratkog primjera koji slijedi, a objavljen je u novozelandskim novinama 1990.: "Prije nekoliko godina mlada se žena žalila na bol u trbuhu. Za vrijeme operacije otkrili su u njoj malu hobotnicu. Objašnjenje? Progutala je jaje hobotnice dok je plivala." “Plivačica oplođena jajima hobotnice” pripada tradiciji priča o zmiji u njedrima koje se odnose na različite vodozemce ili ribe koje rastu u ljudskom tijelu, a priča odzvanja strahom od neželjene trudnoće.
Sex u autu
Par ostane zaglavljen za vrijeme spolnog odnosa u malom sportskom autu; u tom neugodnom položaju pronađe ih ili policajac ili prolaznik. Auto se mora rastaviti i mora se pozvati hitna pomoć kako bi ih se razdvojilo. Jedna vrlo poznata verzija završava ovako: “Uzrujana žena, nakon što su joj pomogli da izađe iz auta i da se obuče, zajeca, 'Kako ću objasniti suprugu što mu se dogodilo s autom?'” Iako se tvrdi da je to stvaran događaj koji se dogodio u Londonu '70-tih, priča o ljubavnicima u zamci ima nekoliko varijacija i puno različitih lokacija - i britanskih i američkih - te prototip u klasičnim mitovima i legendama. Popularne knjige i časopisi često su predstavljali priču kao “istinitu”. Poznato kao Penis captivus ili vaginismus u medicinskoj literaturi, stanje u kojem se penis “zaglavi” tijekom spolnog čina znanstvenici spominju kao “rijedak ali razmjerno prolazan simptom s posljedicama koje su manje senzacionalne od onih koje se izmišljaju u glasinama.”
Pametna bebisiterica
Također poznata i kao ²Bebiterica mučiteljica², ova priča govori o nekome u autobusu ili podzemnoj tko čuje kako mlade žene uspoređuju svoje načine uspavljivanja djece dok ih čuvaju: ²Ja samo pustim plin i držim im glavu u pećnici dok ne zaspu.²
Osveta superljepkom
Žena koja je otkrila da je muž vara zalijepila mu je penis za nogu “superljepilom” dok je spavao. Morali su ga odlijepiti operacijom.
Osveta biljke
Ovo je istinita priča, potvrđena izvještajima lokalnih novina, po radnji slična pričama “Osveta životinje”. Umjesto “ožičene” životinje koja se vraća s eksplozivnim teretom ubiti ili teško raniti svojega mučitelja, u ovoj priči veliki kaktus osvećuje se čovjeku koji ga je uništio. U veljači 1982., kao što su izvijestila dva dnevna lista iz Phoenixa u Arizoni, Davida Grundmana ubio je golemi, prevrnuti saguaro kaktus na kojem je vježbao pucati iz puške. Pucnjevi su tako oslabili biljku da je pala i sletjela ravno na Grundmana. Strašni izgred postao je zloglasan lokalno i nacionalno s nekim varijacijama u detaljima, čime se približio legendi. Ova je smrt bila proslavljena u pjesmi pod imenom Saguaro grupe Austin Lounge Lizards, koja se pojavila 1984. na albumu Creatures from the Black Saloon.
Odluke u karijeri
Dečku sa sela, kojem je loše krenulo u velikom gradu, odbijena je molba za posao knjigovođe u javnoj ustanovi nakon što se pokazalo da je nepismen. Žaleći ga, gospođa mu je dala dvije crvene jabuke. Dečko ih je stavio na poklopac kante za smeće dok je vezao cipelu, no stranac koji je prolazio zaustavio se i kupio ih od njega. Dječak je kupio još jabuka, prodao ih, i nakon nekog vremena svoje trgovanje pretvorio u vlasništvo dućana s namirnicama, a potom i cijelog lanca trgovina. Poslije u životu, kao bogataš, nagrađen je kao biznismen godine; tada novinar otkrije da je čovjek još nepismen. ²Gospodine,² upita ga, ²što mislite da biste postali da ste znali čitati i pisati?² čovjek odgovori, ²Pretpostavljam da bih bio knjigovođa u javnoj ustanovi.² čitatelji Williama Somerseta Maughama prepoznat će tu priču kao varijaciju radnje Maughamove kratke priče iz 1929. Crkvenjak (naslov se odnosi na engleski naziv za domara crkve). U Maughamovoj verziji glavnog lika otpusti vikar kada otkrije da je nepismen. Nakon niza sretnih događaja on postane vlasnik lanca modernih trgovina u Londonu te ispriča novinaru da bi da je znao čitati i pisati, ²bio domar crkve Svetog Petra na trgu Neville.² Suočen sa sličnom radnjom u jednom drugom djelu, Maugham je objasnio da je priča ²poznati dio židovskog folklora², i zaista, Sigmund Freud je ispričao još jednu tradicionalnu verziju u kojoj nepismeni Židov postane naftni magnat, a da je znao čitati i pisati postao bi ²poslužitelj svijeća u Rzezowu². Druge priče o ²Odluci u karijeri² govore o drugim zanimanjima. Na primjer, nogometni trener regrutira igrače vozeći se po selima i pitajući dječake koje vidi kako oru kojim putem treba ići da bi stigao do sveučilišta. Ako dječak digne plug kako bi odgovorio, trener ga predlaže za sportsku stipendiju. Iako je ta priča bila ispričana o Bronku Nagurskom, među ostalim velikim američkim nogometašima, osnovna radnja ide sve do europskih priča o regrutiranju vojnika za carsku, kraljevsku ili neku drugu vojsku. Sve takve priče ljudima su zanimljive zbog često slučajne prirode njihovih odluka o karijerama u stvarnom životu ili o izboru studija, promjeni posla i slično.
Nije zlato sve što sja
Jedna je žena, vozeći se podzemnom željeznicom na Manhattanu, osjetila kako joj je netko strgnuo zlatni lančić upravo dok je vlak dolazio na postaju. Reagirajući automatski, ispružila je ruku i strgnula lančić koji je visio oko vrata njezina napadača, a on je potrčao kroz vrata i uz stubište. Poslije, zlatar joj je rekao da je lančić koji je otrgnula napravljen od čistog zlata. Njezin je lančić bio jeftina imitacija. Tu je priču čuo njujorški novinar 1989., ali priča nije potvrđena. Uključena je u zbirku urbanih legendi zbog poznate teme nesmotrene krađe.
Nezakopčani vodoinstalater ili mehaničar
U obje tipične verzije ove legende žena, vraćajući se kući iz trgovine ugleda muškarca za kojeg pretpostavi da je njezin suprug kako radi ispod sudopera ili pod autom. Samo mu noge vire van, i ona zaigrano otkopča njegov šlic i pomazi ga. Ubrzo žena otkrije da je njezin muž u dnevnom boravku i čita novine, te da je odustao od popravljanja i pozvao profesionalca. Potrče u pomoć drugome muškarcu kojeg pronađu bez svijesti jer je bio naglo digao glavu kada mu je nenadano otvoren patentni zatvarač.
Nestanak autostopera
Najčešće skupljana i najdiskutiranija suvremena legenda, “Nestanak autostopera”, zapravo je iznimka pravilu urbanih legendi prema kojemu se one ne bave nadnaravnim pojavama. Zapravo, možda bi bilo bolje govoriti o toj međunarodnoj priči kao o dijelu stalne tradicije nadnaravnih legendi nego kao o “urbanoj legendi” u uobičajenom smislu. Sama se bit te priče manje ili više zadržala u stotinama skupljenih varijanti; uključuje misteriozni lik pored ceste koji autostopira do dogovorene destinacije, a tada nestaje iz vozila u pokretu. Ponekad je autostoper prvo izrekao neki čudan ili proročanski komentar, često je njegova sličnost duhu potvrđena kada ga vozač pita za adresu ili kad vidi fotografiju ili neki drugi portret autostopera. Za sliku se pokaže da prikazuje davno umrlog rođaka koji je poginuo u prometnoj nesreći na istome mjestu na kojem se pojavio autostoper. U tipičnoj američkoj verziji autostoper je mlada žena u svijetloj svečanoj haljini koja posudi kaput ili vestu od vozača, tada nestane, a identificiraju ju prema portretu. Ona “vrati” odjevni predmet tako što ga ostavi na svom grobu, kako bi ga vozač pronašao.
Nesrećne leće
Dvoje ljudi spava u istom krevetu ili barem u istoj sobi. Jedno od njih stavi svoje kontaktne leće u čašu s vodom preko noći i ostavi čašu na stolići pokraj kreveta. Drugi se spavač probudi usred noći strašno žedan i on ili ona uzme čašu s vodom te je ispije do dna - zajedno s kontaktnim lećama.
Nesreće u dizalima
1940-tih počela je kružiti legenda o uznemirujućem snu koji je nekoga upozorio na fatalnu nesreću u dizalu. 1959, Richard Dorson je opisao nesreću u dizalu koja se dogodila u ditroitskoj robnoj kući kada se samo glava žrtve otkotrlja u dizalo dok je tijelo palo u okno ili ostalo vani u hodniku. Kosa žrtve, a ponekad i svjedoka posijedi od šoka. Te legende očito nisu preživjele kraj dvadesetog stoljeća, možda zato što su se dizala pokazala jako sigurnima i zato što se u današnje vrijeme dućani i trgovački centri uglavnom koriste pokretnim stepenicama.
петак, 17. јун 2011.
Nesreće
Legende o nesrećama čine veliku kategoriju urbanih legendi koje uključuju priče o opasnim nezgodama koje su ili jezive ili smiješne (ponekad oboje); a gotovo uvijek su bizarne. Isključujući priče o prometnim nesrećama, ima trideset poznatih urbanih legendi koje govore o osobito zanimljivim i opasnim događajima koji su se, navodno, zbili slučajno. Legende o jezivim nesrećama uključuju priče o kontaktnim lećama «zavarenima» za rožnicu, upaljaču na butan koji je eksplodirao u džepu košulje, slatkišima koji su eksplodirali u trbuhu i prstima koji su bili odrezani zbog pogrešnog rukovanja kosilicom za travu. Jedna druga priča o izgubljenom prstu opisuje industrijsku nesreću u kojoj je radnik, pokazujući kako je izgubio prst u tvorničkom stroju, slučajno izgubio i drugi prst u ponovljenoj nesreći. Smiješne priče o nesrećama često opisuju jednako jezive situacije - ali sa smiješnom stranom. Bizarna osobina većine legendi o nesrećama dobro je ilustrirana u jezivoj priči o "roniocu na stablu". Vrlo nevjerojatan način na koji je žrtva završila na stablu nije baš uvjerljiv, iako su mnogi ljudi prepričavali priču kao da je gola istina. Možda je najneobičnija od svih legendi o nesrećama priča "Neuspjelo samoubojstvo", u kojoj višestruke pokušane metode samoubojstva jedna drugu poništavaju u brzom izmjenjivanju, a potencijalna žrtva ostaje živa.
Nesreća koju je uzrokovao glodavac (ili zmija)
Žena vozi prema školi svojega sina a pokraj nje je u kutiji njegov ljubimac, glodavac kojeg mu nosi za sat “Pokaži i ispričaj”. Glodavac izađe iz kutije i počne puzati uz ženinu nogu. Kako ga ne uspijeva stresti, zaustavlja se sa strane, iskače iz auta i počinje skakati gore-dolje, tresući nogavicom. Vozač koji prolazi pomisli da žena ima napadaj. Zaustavlja svoj auto, iskače van, dotrčava do žene i grli je, pokušavajući je smiriti. Drugi vozač, vidjevši kako se muškarac bori sa ženom, također zaustavi i dotrči. Udari “napadača” u lice najjače što može te ovaj izgubi svijest. Tada mu žena objasni što je bilo.
Nepoštena poruka
Vozač se vrati do svog auta i pronađe ga oštećena u sudaru s drugim autom koji je napuštao parkiralište. Na poruci stavljenoj ispod brisača piše, ²Ljudi koji me gledaju misle da ostavljam svoje ime i adresu, ali to nije istina.² ²Nepoštena poruka² ponavlja se kao priča od 1960-tih usmeno i u novinskim člancima, ali se također stvarno dogodila nekoliko puta, što su potvrdili i žrtve i počinitelji koji su se javili. Neki puta detalji su prošireni, te se opisuje skupina ljudi koja promatra počinitelja kako piše poruku; ali čini se da nitko nikada nije zapisao registracijski broj njegova auta.
Neočekivano nasljedstvo
Ova legenda opisuje dva muškarca koji su prenoćili u malom hotelu ili u privatnom smještaju čija je vlasnica prekrasna mlada udovica. Jedan se muškarac iskrao i ušuljao u udovičinu spavaću sobu, na njezin poziv, te tu proveo noć. Nekoliko mjeseci poslije, drugi muškarac sazna da je udovica umrla i ostavila mu značajno bogatstvo. Ispadne da je prvi muškarac upotrijebio ime drugog muškarca tijekom njihova romantičnog sastanka.
Mrtva mačka u paketu
Lopov ukrade paket ili plastičnu vrećicu od prolaznika ali dobije samo tijelo mrtve mačke koje se ta osoba željela riješiti. Ponekad su dva paketa slučajno zamijenjena - mačkin leš s paketom odrezaka, ili šunke ili slično. Klasična urbana legenda o pjesničkoj pravdi - lopov dobije samo nepoželjan predmet - vrlo je rasprostranjena i raznolika. U Sjedinjenim se Državama nastanak priče može pratiti sve do 1906, iako je dosegnula vrhunac popularnosti 1950-ih, i od tada se održala. ²Odbjegla baka² priča gotovo istu priču, s drugačijim ukradenim truplom a ²Krokodili u kanalizaciji² još je jedna urbana legenda o bacanju mrtvog ljubimca. Većina starijih verzija opisuju kako nečija mačka umire; vlasnik, koji živi u stanu, zamota mrtvog ljubimca s namjerom da preda paket prijatelju s kojim će se naći u robnoj kući a koji će zakopati mačku u dvorištu u predgrađu. Ali paket ukrade mala starica koja se onesvijesti na javnome mjestu nakon što zaviri u paket.
Mravi i termiti napadaju tijelo
Priča kaže da su ovi insekti ušli pod nečiji gips ili u nečiji nosnu šupljinu. U prvom slučaju, izluđujući svrbež objašnjen je nakon što se gips maknuo i otkrivena preplavljenost mravima. U drugom slučaju, dijete nekontrolirano vrišti i češe se po glavi, dok si napokon ne zabije viljušku među oči. Deseci mrava izlaze iz rane.
Miš u rektumu
Prijatelj prijatelja poznaje nekoga tko radi u bolnici a navodno je bio nazočan kada je neki homoseksualac došao na hitnu kako bi mu odstranili živog miša ili neko drugo malo biće iz rektuma. Uz pomoć zamašćene plastične cijevi ugurao si je u rektum miša, jer je čuo da će mu to pružiti najveće seksualno zadovoljstvo. Uzica koju je zavezao za miša potrgala se kada ga je pokušao izvući. U nekim pričama kostur miša se zaglavio u čovjeku, ili je životinja mali gušter čiji se rep odlomio kada ga je muškarac pokušao izvući.
Masturbiranje u hranu
Nezadovoljni zaposlenik restorana ili kafića - obično ogranka restorana brze hrane - masturbira u hranu prije nego je servira ili pošalje na dostavu. često se počinitelj opisuje kao žrtva AIDS-a koji se želi osvetiti društvu jer zanemaruje njegove molbe ili se želi osvetiti svojim poslodavcima zbog lošeg odnosa ili otkaza. Ta je priča harala tvrtkama koje su prodavale sve, od krafni do salata, od ranih '80-tih, ali posljednjih godina posebno se povezuje uz Burger King.
Ljubimci kao zračni teret
U ovoj legendi, radnici koji ukrcavaju prtljagu u zrakoplov užasnuti su pronalaskom mrtvog psa u kontejneru za prijevoz ljubimaca. Odlučuju skupiti novac i poslati jednog radnika da kupi sličnog psa za zamjenu. Kada vlasnica dođe po kontejner, otvara ga i traži svog ljubimca, novi pas iskače i liže je po licu. Žena pada u nesvijest jer je zapravo svog mrtvog psa bila slala kući kako bi ga pokopala. često se sve odigrava u nekoj stranoj zračnoj luci, gdje se vlasnik vraća s putovanja u Sjedinjene Države tijekom kojega je pas umro. Ta je legenda kružila među zaposlenicima zrakoplovnih tvrtki 1950-ih i 1960-ih, ali je dobila veću publiku 1980-ih zahvaljujući novinama i medijima, što se onda pretvorilo u usmenu tradiciju.
Legende o napadima iglama
Kasno godine 1998. Internetom su u velikom broju počela kružiti upozorenja na zaražene igle ostavljene na javnim mjestima koje šire zarazu. Evo tipičnog primjera tih lažnih upozorenja koja su poslana bezbroj puta u studenom 1998: "MOLIM VAS PROčITAJTE OVU VAŽNU PORUKU I POŠALJITE JE SVIMA KOJE POZNAJETE. Jedan moj dobar prijatelj sudjeluje u tečaju za tehničara u hitnoj pomoći. Nešto se novo događa o čemu bi svi trebali biti informirani. Narkomani sada svoje igle stavljaju u mjesta za povrat kovanica u javnim telefonima. Ljudi koji gurnu svoje prste u prorez da uzmu kovanice ili samo da provjere ima li sitniša koji je nekome ostao, nabodu se na te igle i zaraze hepatitisom, HIV-om i drugim bolestima. Ova je poruka poslana kako bi svi bili upozoreni na ovu opasnost. Pazite! Sitni novac nije toga vrijedan!
P. S. Ova informacija dolazi izravno od radnika telefonske kompanije, preko instruktora na tečaju. Ovo nije glasina neke urbane legende."
четвртак, 16. јун 2011.
Legenda o Craigu Shergoldu
Craig Shergold, sedmogodišnji dječak iz Carshaltona, u pokrajini Surrey u Engleskoj umire od tumora na mozgu. Njegova posljednja želja je da se pojavi u Guinnessovoj knjizi rekorda kao netko tko je sakupio najviše posjetnica u povijesti. Molim vas, pošaljite mu svoju posjetnicu na adresu koja je dolje navedena i pošaljite ovo pismo desetorici drugih ljudi ili kompanija. Bezbrojne molbe kružile su faksom i elektroničkom poštom od 1989. kada je Craig Shergold, tada sedmogodišnjak, zaista krenuo srušiti rekord za razglednice koji je postigao Mario Morby, mladi Englez koji je također imao rak a sakupio je 1.000.265 razglednica. Ideja za skupljanje čini se da je došla od jednog poziva započetog 1982. za nepostojećeg dječaka iz Škotske, ²Malog Buddyja², koji je navodno želio postaviti takav rekord. Buddy i Mario brzo su pali u zaborav, ali davno napuštena molba Craiga Shergolda živi i dalje u lančanim pismima, faksovima i e-mailovima, iako je Craig 1991. došao u Sjedinjene Države te mu je uspješno operiran benigni tumor na mozgu. Craig se oporavio, odrastao i otada živi normalno, ne računajući beskrajna pisma i pakete koji i dalje stižu, donoseći mu razne posjetnice za njegovu kolekciju. Tipično za narodnu tradiciju, kruže razne varijacije u pisanju Craigova imena, njegove adrese ili vrste njegove kolekcije (razglednice? čestitke? posjetnice?). često se za Craigove godine navodi sedam ili osam; do 1998, pak, navršio je 16. Obitelj Shergold često je puta apelirala da prestanu stizati pošiljke, i kompanija Guinness je prekinula bilježenje rekorda u skupljanju posjetnica nakon što je 1990. godine Craig skupio nevjerojatnih 33 milijuna primjeraka. Istinita priča je dobila veliki publicitet, ali su posjetnice i dalje nastavile stizati.
Lažna upozorenja
Anonimni rukom pisani leci, tipkani, fotokopirani i ponekad čak profesionalno tiskani, upozoravaju senzacionalističkim, alarmantnim stilom o nekoj opasnosti, prijetnji, uroti ili malo-poznatoj prilici. Ta lažna upozorenja dijele se od osobe do osobe, stavljaju se na oglasne ploče, šalju se kao memorandumi neke tvrtke i kruže u pošti; često nađu put do tiska a u današnje vrijeme također se šire i Internetom. Neke dobronamjerne organizacije koje su slale lažna upozorenja su crkve, škole, udruge izviđača, moteli, kompanije pa čak i vojne jedinice. Tipični predmeti lažnih upozorenja su zločini (posebno oni vezani za drogu), računalni virusi i nezakonita postupanja kompanija i vlade. Ono što čini ta upozorenja “lažnima” jest nedostatak potvrđenih informacija bilo o prirodi navodne opasnosti bilo o izvoru upozorenja. Iako može postojati neka naznaka službenog izvora (kao na primjer, “Dobili smo informaciju…” ili “Vlasti su zabilježile…”), detaljnije informacije nedostaju. Kada su povremeno dani određena adresa ili ime, uvijek ispadne da su jednako lažni ili da navedeni izvori niječu da su izdali to upozorenje. Kada se kao referenca za “dokaz” navodi da je priča objavljena u TV emisijima poput Oprah ili 60 Minutes, provjera kod tih izvora dokazuje drugačije – nikada takva reportaža nije bila objavljena. Stil i format lažnih upozorenja svakako ne upućuju na službeni izvor, poput policije ili neke vladine agencije. Letke obilježavaji pretjerana upotreba velikih slova i uskličnika te brojne pogreške u pravopisu i gramatici. često će ljudi koji dijele lažna upozorenja dodati rukom pisani komentar poput “MOLIM VAS RAZDIJELITE DALJE!!!” ili “OVO NIJE ŠALA!!!” Neki letci s lažnim upozorenjima uključuju prijedlog da bojkotirate neki proizvod, potpišete neku peticiju, podnesete tužbu itd. Iako većina lažnih upozorenja tehnički ne spadaju u legende, jer se ne prenose usmeno i nemaju izraženi narativni element, slična su urbanim legendama po tome što su anonimna, stereotipna, bizarna, zastrašujuća te podložna nekim varijacijama.
Kvrga u tepihu
Postavljač tepiha upravo je završio postavljanje tepiha od zida do zida u jednoj kući, ali dok je stajao i tražio cigarete po džepovima, primijetio je kvrgu na sredini poda. Nije pronašao cigarete u džepu pa je zaključio da su mu sigurno ispale dok je radio te da ih je preklopio tepihom. Nije htio maknuti novi tepih samo zbog kutije cigareta, pa je uzeo čekić iz kutije s alatom i njime izravnao kvrgu. Dok je stavljao alat u kamion, primijetio je da mu cigarete leže na komandnoj ploči. Upravo tada gazdarica izađe iz kuće i upita ga ²Jeste li možda slučajno vidjeli moju malu papigu dok ste radili? Opet je pobjegla iz kaveza.²
Krokodili u kanalizaciji
Bebe krokodile kao kućni ljubimci donose s Floride (ili se ponekad mogu kupiti na Coney Islandu ili na karnevalima) njujorška djeca. Kada krokodili narastu i budu preveliki za igranje, mnogi ih roditelji bace u zahodsku školjku. Stotine malih, odbačenih vodozemaca je raslo, parilo se i razmnožavalo u kanalizacijskom sustavu, i s vremenom ih je puno postalo bijelo zbog nedostatka sunca. Postojanje kanalizacijskih krokodila službeno poriču njujorške vlasti, ali informacije o njima povremeno iziđu u javnost. Ocijenjena “kao jedna od luckastijih narodnih priča kasnih 1960-tih” u knjigama herpetologa, ta legenda o kanalizaciji i dalje se spominje na mnogim mjestima, pa tako i u ozbiljnom romanu iz 1963. (V Thomasa Pynchona), u dječjoj knjizi iz 1974. (Veliki bijeg Petera Lippmana), u horor filmu iz 1980. (Krokodil), i instalaciji moderne umjetnosti iz 1993. (napravila ju je Anne Veraldi na postaji podzemne željeznice u New Yorku u sklopu gradskog programa Kreativnih postaja). Pitanja o krokodilima u kanalizaciji redovito stižu u komunalne urede grada New Yorka i redovito se opovrgavaju. Ipak, gradski komunalni ured prodaje majice koje aludiraju na legendu. Brojni crtići, kolumne i drugi izvori popularne kulture spominjali su “Krokodile u kanalizaciji” kao jednu od najpoznatijih urbanih legendi, iako, začudo, općenito se vežu za samo jedan grad. Knjiga Roberta Daleyja iz 1959. Svijet ispod grada uključuje intervju s čovjekom koji tvrdi da je radio za gradsku kanalizaciju 1930-tih, kada je organizirana akcija da se iskorijene svi krokodili iz kanalizacijskih sustava, ali osoba zadužena za odnose s javnošću nakon smrti tog doušnika otkrila je da on nikada nije radio za gradsku kanalizaciju i da je zapravo uživao pričajući nevjerojatne priče. članak u New York Timesu iz 1935. pisao je o odraslom krokodilu kojeg su izvukli iz gradske kanalizacije. Imena i mjesto bili su navedeni, ali nije bilo spomena o malim krokodilima bačenim u zahodsku školjku kao mogućem izvoru. Iako je podrijetlo američke legende još nepouzdano, čini se vjerojatno da je na nju utjecala slična engleska legenda iz devetnaestog stoljeća o kojoj se govori u knjizi Thomasa Boyla iz 1889. Crna svinja u hempstedskoj kanalizaciji.
Komunistička pravila za revoluciju
Ova se priča odnosi na popis pravila, obično ih je deset, koji se razdjeljuje u tiskanom ili pisanom obliku a za njega se tvrdi da je riječ o pretisku glavnog plana za komunističko preuzimanje Zapada koji su “saveznici pronašli u Düsseldorfu u Njemačkoj 1919.” Ponekad pod nazivom “Pravila za podizanje revolucije”, pravila se odnose na propast religije, povećan interes za seks, održavanje štrajkova radničkih sindikata, registracije vatrenog oružja, vladine ekstravagancije i druge teme koje su drage srcima ultra-desničarskih fanatika. Tipično “pravilo” glasi – “uništi vjeru ljudi u njihove prirodne vođe prezirući ih, ismijavajući i kritizirajući ih.” Daleko od toga da dokument potječe iz 1919, “Komunistička pravila² potječu iz britanskih novina iz 1946. Stalno su osporavana od vodećih glasnogovornika konzervativaca i mnogih novina. Barem tri puta članovi Kongresa bili su citirani kako poriču autentičnost “Komunističkih pravila” na stranicama Congressional Recorda. Ipak, čak i u 1990-tima, i unatoč propasti komunizma širom svijeta, radikalne desničarske publikacije i daje tiskaju “Komunistička pravila”, a upozorenja o njima ponekad se pojavljuju u pismima urednicima dnevnih novina. Jedan čovjek iz Prova u državi Utah primjerice, 1990. je citirao pet pravila, uz komentare poput, “Nevini ljudi koji se bore za kontrolu oružja, nesvjesno pomažu komunističkim ciljevima.”
Kineski restorani
Iako su etnički restorani općenito predmet brojnih legendi o zagađenoj hrani, čini se da kineski restorani pogotovo privlače gomilu glasina i priča. Klevetničke tvrdnje o stranim predmetima pronađenima u hrani u kineskim restoranima posebno su česte u Velikoj Britaniji, Skandinaviji i Njemačkoj ali također kruže i u Sjedinjenim Državama. Do neke mjere čini se da je ²kinesko² u takvim pričama samo pogodna kratica za ²strano², jer slične priče kruže, iako manje, o grčkim, jugoslavenskim, indijskim, vijetnamskim i mnogim drugim etničkim restoranima. (U Sjedinjenim Državama, često se jednako tako ocrnjuju meksički kao i restorani svih drugih nacija.) Sve te legende odražavaju nepovjerenje u imigrante i omraženost ili nerazumjevanje hranidbenih navika drugih ljudi. Najjednostavniji navodi o kineskim restoranima sačinjavaju priče da je netko našao kost štakora, prst ili neko strano tijelo u hrani. Nekad su tvrdnje preciznije – prst je pronađen u Chop sueyju (iako Chop Suey nije autentično kinesko jelo a svakako se ne služi u retoranima). Nekada se kaže da je odrezani prst pripadao kuharu koji ima gubu i postupno mu otpadaju prsti. U razvoju priče s ovim temama, neki znanstvenik jede u kineskom restoranu kada pronađe žilavi, tvrdi komad mesa u svom tanjuru. On potiho spremi taj komad i odnese ga u svoj laboratorij na analizu te otkrije da je riječ o prstu. (Ili, osoba zaboravi na prst u džepu, ali događaj bude prijavljen policiji nakon što jaknu odnese na kemijsko čišćenje.) Varijacija te priče opisuje kako je nekom čovjeku zapela kost u grlu; nakon što je uklonjena, liječnik u hitnoj službi prepozna je kao mačju kost. Druga skupina priča o kineskim restoranima govori o inspekcijama kuhinja, bilo o službenim provjerama sanitarne inspekcije ili slučajnim otkrićima radnika koji su micali kontejnere za otpatke. Kaže se da su kože i glave mačaka i pasa bile pronađene u smeću. Ideja da ljudi s istoka uobičajeno jedu mačke i pse vodi do daljnjih priča o tome kako su ukradeni kućni ljubimci kako bi se zadovoljili perverzni kulinarski ukusi stranaca.
Kćerkino pismo s koledža
Roditelji prime dugo očekivano pismo od kćerke s koledža i užasnuti su kada pročitaju o nizu zapanjujućih katastrofa. Ipak, pismo završava poricanjem svih problema i spominjanjem umjesto toga njezinih slabih ocjena. Ona piše: "Nije bilo požara u domu; nisam imala potres mozga i napuknuće lubanje; nisam bila u bolnici; nisam trudna; nisam se zaručila, nemam sifilis… Ipak, imati ću dva iz povijesti i past ću biologiju, no željela sam da vidite te ocjene iz prave perspektive." To pismo obično kruži u anonimnim fotokopijama, ponekad pod naslovom ²Perspektiva², i povremeno se kaže da je to šala neke studentice koja je htjela uplašiti i zabaviti svoje roditelje. Neke varijacije sadržavaju klasne, antisemitske ili rasističke elemente, koji impliciraju da djevojka živi s partnerom koji bi bio anatema za njezine konzervativne roditelje. Iz perspektive roditelja, pismo otkriva navodno štetan utjecaj modernog, ultra-liberalnog života na koledžu; iz perspektive studenta, pismo možda ukazuje na želju za eksperimentiranjem tijekom godina studiranja na koledžu, kada su djeca napokon oslobođena neposrednog roditeljskog nadzora.
Incident u dizalu
Ovo je jedna od najtrajnijih i najpopularnijih urbanih legendi kasnog dvadesetog stoljeća. Moderni oblik priče pojavio se ranih 1980-tih. U priči veliki crnac, držeći psa na uzici, uđe u dizalo u kojem su bile dvije ili tri sredovječne bjelkinje. On kaže “Sjedi!” ili “Sjedni, Damo!” a žene misleći da je razbojnik, sjednu na pod. Smijući se on objasni da je govorio psu. Poslije one saznaju da je čovjek bio bejzbolska zvijezda Reggie Jackson. Uz bezbrojne varijacije o okruženju, samoj zapovijedi psu, identitetu slavne osobe i događajima poslije, legenda nastavlja kružiti blizu dva desetljeća poslije i u Americi i izvan nje. Očiti rasistički podtekst te legende uključuje mišljenje da su bijelcima svi crnci isti i da ne razumiju njihove naglaske. Kako bijele žrtve očekuju najgore od crnog čovjeka u dizalu (koji je nekad u pratnji psa/ili tjelesnih čuvara), one pogrešno shvate njegove riječi na najgori mogući način. Ono što naizgled “ispričava” taj rasizam jest činjenica da je crnac dobrodušan i velikodušan. Komična osobnost glumca Eddieja Murphyja pomaže da se legenda poveže uz njega, ali Murphy je snažno zanijekao da mu se išta takvoga dogodilo.
Horror priče o drogi
Glasine i priče uvelike prenaglašavaju opasne učinke droga, pogotovo LSD-a i PCP-a (poznatog na ulici kao ²anđeoska prašina²). Najpoznatija ²mitska priča² jest priča o skupini studenata iz 1960-tih, koji su uzeli LSD, gledali izravno u sunce i oslijepili. Slična priča tvrdi da su ljudi koji su uzeli PCP sami sebi iskopali oči. Slična nasilna samo-destruktivna ponašanja navodno karakteristična za izluđene uživatelje droga uključuju skakanje s krova i vađenje vlastitih zuba; neki su ovisnici navodno dobili dovoljno snage dok su bili drogirani da su se oslobodili iz lisica. Priče o ovisnicima koji su kuhali bebe ili o preprodavačima koji su se koristili praznim truplom bebe za krijumčarenje droge također su dio tradicije horror priča o drogama. Iako su ovisnost o drogama i zločini vezani za drogu u današnjem svijetu strašni, ni jedna od tih priča nije zaista istinita. Ipak, ponekad ih prepričavaju skupine koje se bore protiv uporabe droge pa čak i policija, kao primjer strašnih upozorenja o pošastima droge.
Guranje skočimiša u rektum
Smiješna glasina o “Mišu u rektumu” iz 1984. brzo se razvila u priču upotpunjenu navodnim detaljima o slavnoj muškoj osobi za kojeg se pretpostavljalo da je homoseksualac a koji se je navodno samozadovoljavao gurajući živog skočimiša u rektum. Njegovo je ponašanje navodno otkriveno kada je došao na odjel hitne pomoći kako bi mu otklonili zaglavljenoga glodavca. Ta homofobična (a ponekad i AIDS-om začinjena) priča vezala se uz TV voditelja iz Philadelphije i uz veliku hollywoodsku zvijezdu, među nekoliko drugih poznatih muškaraca. Ali u svim verzijama priče implicira se da je “guranje skočimiša u rektum” standardna praksa među mnogim homoseksualcima.
Frizerkina pogreška
Frizerka pristane ošišati muškarca koji je došao u salon malo prije zatvaranja. On joj objasni da je tu na poslovnom putu i da odsjeda u obližnjem hotelu te da mora dobro izgledati za sutrašnji sastanak. Ona mu zaveže ogrtač oko vrata i posegne za alatom a tada primijeti kretnju baš u sredini ispod ogrtača – u muškarčevu krilu. Zaključujući da čovjek masturbira, frizerka ga udari u glavu fenom dovoljno jako da on izgubi svijest; tada nazove policiju i zatraži pomoć. Policija stigne, makne ogrtač i otkrije da je muškarac - koji baš dolazi k svijesti – bio čistio naočale pod ogrtačem.
Eksplozivni toalet
Neka vrsta eksplozivne tvari – obično insekticida ili spreja za kosu – stavljena je u wc-školjku. Obično je tamo stavi supruga, ali ne pusti vodu. Kada njezin suprug ode na toalet pritom pušeći cigaretu, baci opušak u školjku i sam sebe digne u zrak. čuvši kako se ozlijedio dok ga nose u kola hitne pomoći bolničari se smiju tako jako da im ispadnu nosila, i još više ga ozljede. Postoje bezbrojne varijacije te priče koje ponekad povezuju nekoliko kućanskih nezgoda i gotovo uvijek završe motivom bolničara koji se urnebesno smiju. Na primjer, žena je možda uzrokovala raniju nesreću koja je supruga poslala u bolnicu i sada boji kupaonu dok ga nema. Izlije razrjeđivač u školjku i druga i treća nesreća se dogode nakon što se suprug vrati iz bolnice.
Odnedavno popularna varijacija “Eksplozivnog toaleta” opisuje supruga koji se slučajno projuri motorom kroz staklo kućnih vrata ili prozora. Dok je u bolnici zbog posjekotina i masnica, njegova žena počisti nered, izlivši skupljeni benzin u školjku – s očekivanim rezultatima.
Odnedavno popularna varijacija “Eksplozivnog toaleta” opisuje supruga koji se slučajno projuri motorom kroz staklo kućnih vrata ili prozora. Dok je u bolnici zbog posjekotina i masnica, njegova žena počisti nered, izlivši skupljeni benzin u školjku – s očekivanim rezultatima.
Eskalirajući medicinski problemi
Netko ode u kliniku ili bolnicu na liječenje manjeg problema, ali pravila i procedure traže potpuni fizički pregled, koji otkrije potencijalno ozbiljnije stanje. Ipak, kada liječenje tog problema bude završeno, pacijent se osjeća gore nego prije. Nakon dugog oporavka, kada osoba konačno bude spremna za odlazak kući, isti doktor koji je primio pacijenta kaže da početni problem zbog kojeg je došao još nije riješen. Ponekad poznata pod nazivom “Kafkijanski posjet bolnici”, ta priča može početi i završiti samo pacijentovim krivo napravljenim naočalama, nespretnom proktoskopijom koja dovede do peritonitisa ili drugih komplikacija. Druge medicinske horror priče, neke zasnovane na činjenicama, govore o odstranjivanju pogrešnih organa, zamjeni rendgenskih snimki, fatalnim eksplozijama crijeva, beskrajnoj bolničkoj papirologiji i papirima od osiguranja koji odgađaju ili čak sprečavaju pravilnu medicinsku skrb. Očito, duboke sumnje i strahovi od zdravstvenih radnika u osnovi su tih priča.
Duh traži pomoć
Kasno noću u njegovoj kući, za vrijeme oluje, nakon napornog radnog dana, liječnika probudi uporno kucanje po vratima. Pred vratima nađe mladu djevojku u trošnoj odjeći koja ga moli da ju otprati do njezine teško bolesne majke. Iako je jako umoran, doktor stavi kaput, uzme svoju medicinsku torbu i otprati djevojku po oluji u trošnu zgradu. Tu nađe majku, teško bolesnu, ali joj uspije pomoći. Kada spomene kći koja ga je tamo dovela – i koja je nestala na ulazu u zgradu – žena ostane zaprepaštena. “Moja kći je umrla prije mjesec dana,” kaže žena i pokaže na djevojčinu odjeću koja visi u ormaru. Među njom je isti crveni ogrtač koji je imala na sebi kad je išla po liječnika, još mokar od nevremena.
Drogirana i zavedena
Ovo je sažetak legende iz jednog članka iz 1973: Mlada studentica, obično brucošica, ima spoj na slijepo s dečkom na tulumu koji se održava u kući njegova bratstva. Tijekom večeri, dečko ubaci drogu u njezino piće, te ona izgubi svijest. Dečko je počinje zlostavljati, ali ona se probudi baš na vrijeme. U nekim verzijama djevojka ne dođe k svijesti do sljedećeg jutra, i tek tada shvati što se dogodilo. U jednoj varijanti ove legende djevojka popije punč u koji je potajno stavljen LSD. U tom slučaju ona bude ili silovana dok je drogirana ili iskusi razne neugodne učinke izazvane drogom. ²Drogirana i zavedena² bila je uobičajena priča koja je kružila fakultetima 1960-tih i 1970-tih, pogotovo početkom akademske godine kao upozorenje novim studentima. Oni koji su ju prepričavali ipak nisu imali takvo iskustvo niti su znali nekoga tko jest. 1990-tih, pojavom Rohypnola, tzv. Droge za silovanje, legenda je postala stvarnost, do neke mjere, jer su se pojavili brojni slučajevi silovanja na spojevima koji su izazvani drogom. Slična priča opisuje zubara koji iskorištava pacijentice dok su pod anestezijom.
Do vraga! Ponovno skuhana!
Mlada žena želi, ili treba brzo potamniti. Solariji u njezinu gradu imaju ograničenje od 20 minuta po danu. Ona posjećuje svaki solarij u gradu, sunčajući se u svakome maksimalno dozvoljeno vrijeme nekoliko dana. Osim što je jako potamnjela počinje patiti od jakog mirisa koji stara njezino tijelo. Bez obzira koliko se često kupala ili koliko jako namirisala, miris ostaje i ona se počinje osjećati loše. Konačno, na pregledu kod liječnika mlada žena priznaje svoje ponašanje i biva joj rečeno da je zračenje skuhalo njezine unutarnje organe i da joj je preostalo samo još nekoliko tjedana života. Motivi za opasni režim sunčanja variraju od toga da je netko mladenka do odlaska na medeni mjesec, odmor u tropima, ili kamp za navijačice. Legenda se pojavila na američkoj sceni u ljeto 1987. i bila je prilično vruća, da se tako izrazimo, veći dio sljedeće godine. često su ljudi bili vrlo precizni glede određenog salona za sunčanje, klinike, bolnice i liječnika koji su navodno bili upleteni u tragični slučaj, ali nikada nisu znali ime žene, samo su je općenito opisivali kao taštu ali lakoumnu osobu. ²Do vraga! Ponovno skuhana!² očito miješa učinke ultravioletnog zračenja s mikrovalovima koje proizvodi pećnica. Osim te tehnološke naivnosti, priča komentira taštinu mladih i nemarnost. No priča zanemaruje stvarne opasnosti od pretjeranog izlaganja sunčevim zrakama - teške opekline i rak kože.
Dođi i uzmi!
Neočekivani gosti dođu u posjet jednom paru dok se suprug tušira. Supružnik pod tušem, nesvjestan situacije, pojavi se gol i poviče, “Dođi i uzmi ga dok je čist!” Ili se muškog gosta pozove da se istušira nakon što je radio neki posao u dvorištu prije večere. Supruga, misleći da je pod tušem njezin suprug, posegne kroz zavjesu za tuširanje, povuče gosta za penis i kaže, “Ding-dong, zvoni za večeru!” Verzije “Stranca pod tušem” dokumentirane su od 1940-tih, i priča je poznata u Engleskoj s uzrečicom “Ding dog zvoni za večeru!” (ili za čaj).
Djevojka na ručki mjenjača
Dečko ubaci Španjolske mušice (Lytta vesicatoria, za koje se vjeruje da su afrodizijak) u piće curi s kojom je na spoju dok su u drive-in kinu. Ali joj slučajno da preveliku dozu, dva puta veću od one koja se daje za dobre rezultate. Kada se vrati u auto nakon što je išao kupiti kokice, otkrije da se djevojka u svojoj seksualnoj žudnji nabila na ručicu mjenjača, ponekad s fatalnim posljedicama.
Dječak koji se igrao Supermana
Nakon gledanja filma ili TV serije o Supermanu, mladi dječak sveže ručnik ili zavjesu oko vrata kao plašt i skoči s visokog mjesta, vjerujući da može letjeti poput svog junaka Supermana. Druge takve priče o “Letovima mašte” pričaju se o djeci koja su pokušavala letjeti poput Mary Poppins ili demonstrirati izuzetnu snagu poput Popaya. Ispričane da prikažu kako ti stripovi mogu dovesti u opasnost povodljivu djecu, takve priče obično ne mogu biti potvrđene. često ispadne da su priče samo pretpostavke roditelja o tome zašto je dijete skočilo s viskog mjesta, ili su rezultat pogrešno zapamćenih vijesti koje se čulo.
Definiraj hrabrost
U ovoj legendi student dobije samo jedno ispitno pitanje: ²Definiraj 'hrabrost'². On ili ona samo napiše, ²Ovo je hrabrost² te preda inače prazan list papira. Dobije pet na ispitu. Ponekad je pitanje važan element na prijemnom ispitu, ili jedino pitanje na posljednjem ispitu na satu filozofije, ili na ispitu za doktorat. To je jedna od najpopularnijih priča o trik pitanjima i odgovorima na studentskima ispitima. Obično, profesorov naizgled nemoguć zahtjev lako riješi pametan student, to jest, pitanje bude samo ²Zašto² a pravi odgovor – ²Zato² ili ²Zašto ne?² U drugom slučaju pak, profesor provjerava ispriku studenata da su zakasnili na završni ispit jer im je pukla guma; prvo pitanje na testu je ²Koja guma² a studenti su stavljeni u zasebne sobe da napišu odgovore. Odražavajući stvarnu praksu nekih profesora, od studenta su navodno zatražili da sam napiše ispitno pitanje i da na njega odgovori. Jedan student sam je sebe upitao ²Sviraš li tubu?² i potom odgovorio ²Ne.²
Dečkova smrt
Mladi par je parkiran na mračnome mjestu za ljubavnike. Kada odluče krenuti kući, auto ne može upaliti. Dečko kaže da će odšetati do glavne ceste i potražiti pomoć, te da njegova djevojka treba zaključati vrata i čekati u autu. Kada se njezin dečko ne vrati dugo vremena, djevojka počne paničariti. Vidi čudne sjene kako se miču po prednjem staklu i čuje grebanje po krovu. Ona sjedi u autu cijelu noć dok se zastrašujući zvukovi i slike nastavljaju. U zoru ona čuje da netko dolazi i vidi policajca koji je zove da izađe iz auta. Počinje je odvoditi, upozoravajući je da se ne okreće. Ali ona se ipak okrene i ugleda beživotno tijelo svoga dečka kako visi obješeno za noge s grane iznad auta - njegovi su nokti bili grebali po krovu dok je krv curila niz vjetrobran. Nekada priča kaže da joj je kosa potpuno posijedila od šoka. Pripovjedači ²Dečkove smrti² često preciziraju mjesto radnje i ukrase priču detaljima zastrašujućih zvukova struganja, grebanja, kucanja i kapanja te promatranjem sablasnih sjena, odraza i slično. To je omiljena legenda za prepričavanje kod logorskih vatri, na tulumima i sličnim društvenim okupljanjima. Legenda se preselila i u Europu, gdje je karakterističan detalj da je ubojica odrezao dečku glavu i da sjedi na autu premećući glavom po krovu. Poput Lotove žene u biblijskoj priči o Sodomi i Gomori, ili Poput Orfeja koji napušta podzemlje u grčkom mitu, kada se djevojci kaže da se ne okreće ona ne posluša. U narodnim pričama tabui svih vrsta uvijek se krše.
Dama koja nestaje
Žena i njezina kći uzmu sobu u pariškom hotelu. Majka se razboli. Liječnik pošalje kći u udaljeni dio grada po poseban lijek. Kada se ona vrati u hotel ne može pronaći majku. Štoviše, soba za koju misli da su je iznajmile izgleda joj nepoznato i očito je da su je ponovno dekorirali i uredili dok je nije bilo. Upravitelj i osoblje tvrde da je nikada prije nisu vidjeli, a njezinog imena i imena njezine majke nema u knjizi gostiju. U nekim varijantama kći nikada ne pronađe objašnjenje za situaciju; u drugima je objašnjeno da majka ima kugu i da su se tako pokušali spriječiti panika i gubitak u hotelskom poslovanju.
Cimer homoseksualac
Student se požali studentskom dispanzeru na stalne glavobolje koje se posebno javljaju ujutro, dok se budi. Potpuni pregled ne otkriva ništa što bi moglo uzrokovati glavobolje ali liječnik pronađe dokaze o rektalnom krvarenju pa upozori studenta da se ne upušta u česte homoseksualne aktivnosti. Studenta ostane zaprepašten, jer je heteroseksualac. Sumnjajući, on pretraži svoju spavaonicu u domu dok je njegov cimer vani i pronađe bocu etera ili kloroforma te spužvu u cimerovu ormaru. Cimer homoseksualac uspavljivao je studenta tijekom noći i imao odnose s njim. U nekim verzijama priče žrtva nasilno i okrutno kazni cimera.
Cokelore
Izraz se odnosi na tradicionalne priče o navodnim korozivnim i drugim kemijskim svojstvima (nekim opasnim a nekim korisnim) Coca-Cole. Nadimak ²Coke² registrirani je zaštitni znak ali također se koristi za druga pića slična Coca-Coli, no posebno se za Coca-Colu govori da je učinkovita za neke primjene poput punjenja praznih baterija, čišćenje vjetrobrana, ukljanjanje hrđe ili odčepljivanje odvoda. Ako se uzima kako treba, za Coca-Colu neki ljudi misle da je učinkovit kontraceptivni irigator ili dobar lijek za mamurluk; ipak Cokelore također tvrdi da zloupotreba Coca-Cole može dovesti do ovisnosti, opiti vas, rastopiti vam zube, ili vam pojesti jezik ili želučanu ovojnicu. Većina Cokelora prenosi se u obliku jednostavnih izjava s minimalnim anegdotskim dokazima, a često se pripisuju prijatelju ili prijateljevu prijatelju. Najrazvijenija priča o Coca-Coli je urbana legenda ²Miš u Coli².
Buba pod tepihom
Američki par putujući komunističkim Sovjetskim Savezom prijavljuju se u hotel u Moskvi. Iako je kasno, muž i žena pregledavaju sobu u potrazi za prislušnim uređajima, strahujući od ruskog osiguranja i mogućnosti da budu špijunirani. Ugledavši kvrgu na sredini poda, zavrnu tepih i pronađu metalnu pločicu vijcima pričvršćenu za pod. Izvade vijak, vrate tepih i legnu spavati. Slijedećeg jutra dok su se odjavljivali, recepcioner ih upita jesu li dobro spavali. ²Da,² kažu mu, ²Sasvim dobro.² ²Drago mi je da to čujem,² kaže recepcioner, ²jer se par koji se nalazi u sobi ispod vaše žalio da su imali groznu noć.² ²Što nije bilo u redu?,² upita američki par. ²Sinoć kasno na njih je pao luster.²
Beba iz metka
1982. pismo objavljeno u kolumni za savjete "Draga Abby" glasilo je: "čini se da je za vrijeme Građanskog rata (12. svibnja 1863., da budemo precizniji), mlada djevojka s farme u Virginiji stajala na trijemu dok su se u blizini vodile bitke. Zalutali metak prvo je prošao kroz mošnje mladog pripadnike konjice Unije, a tada se zabio u reproduktivni trakt mlade žene, koja je tako zatrudnjela s muškarcem kojem nije bila ni blizu! Devet mjeseci poslije rodila je zdravu bebu! Osoba koja je poslala priču o porođaju djevice ²Dragoj Abby² citirala je članak iz 1971. iz ²vrlo čitanog² časopisa American Heritage. Zaista ²Beba iz metka² pojavila se tamo, ali bila je to samo posljednja verzija iz duge serije prepričavanja i varijacija neistine koja je prvi puta bila objavljena u medicinskom časopisu iz 1874. Originalni izvor – navodno priča iz prve ruke – bio je kirurg s terena koji je smjestio događaj u Mississippi (ne u Virginiju) i rekao da se to dogodilo pobunjeničkom vojniku (a ne vojniku Unije). Takođe je tvrdio da je zrno metka koje je prenijelo muškarčevu spermu i uzrokovalo trudnoću poslije pronađeno u mošnji bebe dječaka, te da se, nakon što se tako otkrila istina o trudnoći, mlada žena udala za vojnika koji je nehotice bio otac njezina prvog djeteta. Ta je priča puno kružila nakon što se pojavila u knjizi 1896., Anomalies and Curiosities of Medicine, iako su sastavljači te čudne knjige naveli priču ²Beba iz metka² kao ²čudan primjer iz područja mašte u medicini.² Pisci su nastavili vjerovati priči, i prepričavali su je čitatelji knjige dok napokon nije znanstveno raskrinkana 1981. Zapravo, bilo je jasno gotovo od početka da je priča o ²Bebi iz metka² bila prevara. Dva tjedna nakon njezina prvog objavljivanja 1874., urednik medicinskog časopisa priznao je u kratkom objavljenom pismu da mu je priča bila poslana anonimno kao šala. Ali prepoznajući rukopis šaljivdžije, uzvratio je šalu doktoru koji je poslao priču objavljujući je onako kako ju je primio.
Bačva puna cigli
Ovo je urnebesna priča o nezgodi a prepričana je u obliku pisanog izvještaja, koji ponekad uz zahtjev za isplatu osiguranja prilaže radnik koji opisuje uzrok svojim ozljedama na poslu. Suočen s problemom pomicanja velikog tereta cigli ili krovnog crijepa bez ičije pomoći s krova zgrade na zemlju, čovjek ih je odlučio spustiti u bačvi koristeći se užetom i koloturom. Ali kada je odvezao uže nije ga dovoljno brzo pustio i težina cigli povukla ga je na krov. Kako je bačva pukla kada je pogodila tlo, čovjek je pao natrag dolje i završio na ciglama. Nadalje se ozlijedio udarajući u bačvu (odlazeći i gore i dolje), kada su mu se prsti zaglavili u koloturu padajući na cigle i kada je razbijena bačva pala na njega. Radnikov izvještaj objašnjava sve ovo ravnodušnim stilom, zaključujući “S obzirom na činjenice tražim bolovanje.” Isti osnovni scenarij prihvaćen je za nekoliko različitih građevinskih i proizvodnih zanata, a radnik je ponekad opisan kao netko kome engleski jezik nije materinji ili kao neobrazovani čovjek, te tako objašnjavaju njegov neprimjereno blag opis urnebesno komične situacije.
Bebisiterica i čovjek na katu
Bebisiterica prima uzastopne telefonske pozive od muškarca koji prijeteći pita, “Jesi li pogledala djecu?” U nekim verzijama kaže da je ubio djecu i da će uskoro ubiti i nju. Bebisiterica, previše preplašena da bi otišla pogledati jesu li djeca dobro u sobi na katu, poziva policiju, koja joj savjetuje da zadrži muškarca na liniji kako bi otkrili otkuda dolazi poziv. Nakon još jednog prijetećeg poziva, policija je naziva i upozorava, “Odmah izađi iz kuće!” Policajac koji čeka vani objašnjava da su otkrili kako poziv dolazi iz sobe na katu gdje zatim pronalaze onoga tko je zvao, a tko je već ubio djecu i čekao da napadne i bebisitericu.
Argentinska pečena beba
Godine 1949. argentinska psihoanalitičarka Marie Langer skupila je nekoliko verzija priče "Beba-pečenka", koja je kružila Buenos Airesom. Govoreći o legendi u svojoj knjizi iz 1951. Maternidad y sexo, zabilježila je da je bila vrlo proširena među slugama, vozačima taksija i brijačima; priča je također bila, kako ona kaže, “prihvaćena kao istinita među ljudima sposobnim za kritičko razmišljanje”. Evo sažetka "najcjelovitije verzije te čudne priče koja je kružila uokolo": Mladi bračni par zapošljava sluškinju jer je žena trudna i pred porodom. Beba se rađa. Jedne večeri, nekoliko tjedana kasnije, supružnici odlaze u kino, ostavljajući dijete sluškinji na brigu. Do tada je uvijek bila pouzdana. Prema jednoj verziji, kada se oni vrate ona im otvara vrata svečano odjevena u ženinu vjenčanicu i kaže im da im je spremila veliko iznenađenje. Zatraži da uđu u blagovaonicu kako bi im poslužila posebnu večeru. Oni ulaze i pronalaze užasan prizor. Na sredini stola, postavljenog vrlo pomno, vide svojega sina na velikom pladnju, pečenog i posluženog s krumpirima. Jadna majka odmah izgubi razum. Gubi moć govora i od tada nitko je nije čuo kako izgovora ijednu riječ. Otac je, prema nekoliko verzija, vojnik. Izvlači pištolj i ubija sluškinju. Tada bježi i nikome se više ne javlja. Pojedinosti te argentinske verzije vrlo su slične međunarodnoj tradiciji “Bebe-pečenke”: Mladi roditelji jedne večeri iziđu, ostavljajući dijete s dadiljom za koju se pokaže da je mentalno nestabilna – ona skuha bebu i posluži je kao hranu.
iz "Enciklopedije Urbanih legendi" Jan Harold Brunvanda
iz "Enciklopedije Urbanih legendi" Jan Harold Brunvanda
Zabrinuta majka
Bracni par se vozio kasno kuci kada ih je zaustavila povredjena zena. Objasnila im je da je dozivela automobilsku nesrecu i da je njena beba ostala zarobljena u kolima. Covek je ostavio povredjenu zenu sa suprugom i otisao da pokusa da izvadi bebu. Kada je stigao do automobila video je par na prednjim sedistima. Bili su mrtvi. Beba je plakala na zadnjem sedistu i covek je uspeo, posle nekoliko pokusaja, da izvadi bebu. Vratio se do svog automobila i tamo zatekao suprugu samu. Kada ju je pitao gde je majka deteta, ona mu je objasnila da je zena odmah otisla za njim da mu pomogne. Ostavio je bebu i vratio se da potrazi zenu. Nikoga nije bilo pored automobila ili u blizini. Posle duzeg vremena, shvatio je da je zena koja je umrla na prednjem sedistu zapravo zena koja ih je zaustavila trazeci pomoc.
preuzeto , kao i nekoliko prethodno objavljenih priča sa blogoye.org/UrbaneLegende
preuzeto , kao i nekoliko prethodno objavljenih priča sa blogoye.org/UrbaneLegende
Poruka ispod markice
Tokom rata jedan vojnik je pisao majci svake nedelje kako bi znala da je dobro i da je ziv. Jedne nedelje pismo nije stiglo i majka je pocela da brine. Posle par dana dobila je pismo od vojske u kome je obavestavaju da je njen sin zarobljen od strane neprijatelja. Sa mnogo drugih vojnika se nalazio u kampu ratnih zarobljenika. Posle nekoliko nedelja, napokon je dobila pismo od sina: " Draga mama, nemoj da brines zbog mene. Ovde se dobro odnose prema nama. Bicu pusten odmah po zavrsetku rata. Pobrini se da mali Tedi dobije markicu za njegovu kolekciju. Voli te tvoj sin". Zena je bila presrecna, ali i zbunjena jer nije znala ko je "Mali Tedi". Odlucila je da skine markicu i pogleda je. Kada je to i uradila, nasla je sitno napisane reci na pozadini markice: "Odsekli su mi noge".
Ovo je jedna od starijih urbanih legendi. Popularna je tokom svakog Americkog rata, a posebno je bila popularna za vreme rata u Vijetnamu.
Ovo je jedna od starijih urbanih legendi. Popularna je tokom svakog Americkog rata, a posebno je bila popularna za vreme rata u Vijetnamu.
Beba đavola
1889.godine u Cikagu Dzejn Adams i Elen Gejts Star su osnovale kucu Hull (Hull-House) koja je postala poznata po tome sto je postala prihvatiliste za siromasne imigrante: Italijane, Irce, Ruse, Grke, Poljske Jevreje, Nemce...
U prihvatilistu su postojali vrtic, umetnicka galerija, biblioteka, skola, pozoriste...
Hull je imao oko 13 zgrada.
Na pocetku 20.veka (neki izvestaji navode 1913.godinu) pronela se glasina da je deformisana beba ostavljena na pragu Hull-a. Za nesrecno dete su cak govorili da je sin Djavola. Imao je rogove, zasiljene usi, rep, krljust po kozi, mogao je da hoda, govori i leti jos od samog rodjenja.
Ljudi su sa svih strana navirali u Hull kako bi videli dete.
Postoji nekoliko legendi o rodjenju djavolske bebe i sve se razlikuju jer su ih govorile razlicite etnicke grupe.
Po legedni koju su prepricavali Irci i Italijani katolici, bebu je rodila devojka koja se udala za ateistu. U toku trudnoce, buduca majka je u kuci okacila sliku Device Marije. Muz je pocepao sliku kada ju je video i zakleo se da ce pre prihvatiti djavola za dete nego ikonu u kuci.
Po legendi koju su pricali Jevreji, beu je rodila zena koja je lagala rabina i predstavila svoje drugo dete kao prvorodjeno, ne spominjuci prvo dete koje je rodjeno u vanbracnoj zajednici. Njeno trece dete je bila beba djavola.
Dzejn Adams je bezuspesno pokusavala da ubedi ljude da nikada nije ni postojala ta beba.
Ipak, legenda i dalje zivi...
U prihvatilistu su postojali vrtic, umetnicka galerija, biblioteka, skola, pozoriste...
Hull je imao oko 13 zgrada.
Na pocetku 20.veka (neki izvestaji navode 1913.godinu) pronela se glasina da je deformisana beba ostavljena na pragu Hull-a. Za nesrecno dete su cak govorili da je sin Djavola. Imao je rogove, zasiljene usi, rep, krljust po kozi, mogao je da hoda, govori i leti jos od samog rodjenja.
Ljudi su sa svih strana navirali u Hull kako bi videli dete.
Postoji nekoliko legendi o rodjenju djavolske bebe i sve se razlikuju jer su ih govorile razlicite etnicke grupe.
Po legedni koju su prepricavali Irci i Italijani katolici, bebu je rodila devojka koja se udala za ateistu. U toku trudnoce, buduca majka je u kuci okacila sliku Device Marije. Muz je pocepao sliku kada ju je video i zakleo se da ce pre prihvatiti djavola za dete nego ikonu u kuci.
Po legendi koju su pricali Jevreji, beu je rodila zena koja je lagala rabina i predstavila svoje drugo dete kao prvorodjeno, ne spominjuci prvo dete koje je rodjeno u vanbracnoj zajednici. Njeno trece dete je bila beba djavola.
Dzejn Adams je bezuspesno pokusavala da ubedi ljude da nikada nije ni postojala ta beba.
Ipak, legenda i dalje zivi...
Legendarni savjet
U srpskom narodu postoji verovanje da kada sanjate neku osobu koja je umrla, a ta osoba vas zove po imenu u snu, niposto se ne smete odazvati.
Ako se odazovete - umrecete!
Veruje se da vas ta osoba zove na drugu stranu.
Smrt na pruzi
Jedna zena je stalno sanjala da umire na pruzi, smrskana pod vozom. Zato nikada nije ni prelazila obliznju prugu. Posto je imala ceste glavobolje, otisla je kod doktora koji je, posle pregleda, ustanovio da ima tumor na mozgu.
Jednog dana dok se vracala od komsinice, resila je da predje prugu misleci da nema nikakve opasnosti. Ionako je vec umirala. Kada je stigla na prugu, pogledala je na obe strane - voza nije bilo.
Nasmejala se i krenula preko pruge.
Kasnije su pronasli njene ostatke pored pruge, unakazene od udarca voza.
Samo sto voz tom prugom nije prolazio 20 godina...
Jednog dana dok se vracala od komsinice, resila je da predje prugu misleci da nema nikakve opasnosti. Ionako je vec umirala. Kada je stigla na prugu, pogledala je na obe strane - voza nije bilo.
Nasmejala se i krenula preko pruge.
Kasnije su pronasli njene ostatke pored pruge, unakazene od udarca voza.
Samo sto voz tom prugom nije prolazio 20 godina...
Legenda iz Valjeva
Jedan covek je odlucio da sagradi kucu i unajmio je nekoliko dobrih majstora koji su ubrzo dosli sa ekipom radnika i poceli gradnju. Majstori su dugo radili i u dogovoreno vreme su zavrsili kucu. Ali covek je iz nekog razloga odbio da im isplati ostatak novca... Majstori su sve pokusavali, ali on nije hteo da plati.
Zbog toga je jedan do glavnih majstora otisao na obliznje groblje, izvukao ekser iz krsta koji je bio na grobu nekog deteta i zakucao ga u gredu na tavanu kuce. Majstori su zatim otisli i vise nisu trazili novac.
Covek se ubrzo uselio u novu kucu. Ali od prve veceri, kada bi legao da spava, kasno nocu bi poceli da se cuju krici i plac deteta. Covek je pokusavao da se otarasi te pojave, ali mu nije uspevalo. Na kraju je odlucio da proda kucu.
Kucu je kupio covek koji se tek doselio u grad. Isplatio je sav novac prethodnom valsniku i uselio se. Ali njegove muke tek tada pocinju. Svake veceri, kasno nocu, poceli bi plac i krici deteta. Covek je pretrazivao kucu, ali nista nije nasao. Na kraju je pokusao da razgovara sa starim vlasnikom, a posto ni to nije pomoglo, odlucio je da sazna sve o kuci. Posle duge potrage uspeo je da pronadje jednog majstora koji je radio na izgradnji, a on ga je uputio na glavnog majstora. Kada je glavni majstor cuo o cemu se radi, zatrazio je od novog valsnika da mu isplati novac koji mu duguje stari vlasnik za izgradnju. Covek je na kraju to i ucinio. Majstor je tada otisao na tavan, izvadio ekser i vratio ga na krst odakle je i uzet.
Od te noci, prestali su krici i plac deteta.
Zbog toga je jedan do glavnih majstora otisao na obliznje groblje, izvukao ekser iz krsta koji je bio na grobu nekog deteta i zakucao ga u gredu na tavanu kuce. Majstori su zatim otisli i vise nisu trazili novac.
Covek se ubrzo uselio u novu kucu. Ali od prve veceri, kada bi legao da spava, kasno nocu bi poceli da se cuju krici i plac deteta. Covek je pokusavao da se otarasi te pojave, ali mu nije uspevalo. Na kraju je odlucio da proda kucu.
Kucu je kupio covek koji se tek doselio u grad. Isplatio je sav novac prethodnom valsniku i uselio se. Ali njegove muke tek tada pocinju. Svake veceri, kasno nocu, poceli bi plac i krici deteta. Covek je pretrazivao kucu, ali nista nije nasao. Na kraju je pokusao da razgovara sa starim vlasnikom, a posto ni to nije pomoglo, odlucio je da sazna sve o kuci. Posle duge potrage uspeo je da pronadje jednog majstora koji je radio na izgradnji, a on ga je uputio na glavnog majstora. Kada je glavni majstor cuo o cemu se radi, zatrazio je od novog valsnika da mu isplati novac koji mu duguje stari vlasnik za izgradnju. Covek je na kraju to i ucinio. Majstor je tada otisao na tavan, izvadio ekser i vratio ga na krst odakle je i uzet.
Od te noci, prestali su krici i plac deteta.
Vojvođanska legenda
Ljudi su govorili, pre nekih 8-9 godina, kako na pijaci vidjaju malu devojcicu. Devojcica ima belo lice i kosu (najverovatnije plavu kosu). Najvise se pojavljivala na pijaci, pa smatraju da je tu umrla. Takodje se veruje da je Nemackog porekla, jer su u tom kraju najvise ziveli Nemci, Jevreji i Grci. Devojcica se ponekad pojavljivala i u okolnim ulicama gde je pratila starije muskarce dok su se vracali kasno kuci. Dugo bi isla za njima, a onda odjednom nestala...
Legenda iz Apatina
Ovo je prica iz sela pored Apatina.
Desilo se da su jedno vreme bebe u selu masovno umirale. U selu je takodje ziveo covek za koga su svi govorili da je cudak i svi su ga se bojali.
Jedne veceri, nekoliko puta su uspeli da povrate bebu koja se gusila. Majci bebe su zatim rekli da namaze bebi na grudi i vrat neko ulje koje se tada koristilo za kola i slicno... Zeleli su da saznaju sta se desavalo (kako, ne znam). Majka je to i uradila. To vece je beba ponovo pocela da se gusi, pokusali su da je spasu ali nisu uspeli. Iz nekog razloga, majka je izasla iz kuce i otisla kod tog cudaka. Kada je otvorio vrata, na brkovima je videla ulje koje je namazala bebi na telo...
Desilo se da su jedno vreme bebe u selu masovno umirale. U selu je takodje ziveo covek za koga su svi govorili da je cudak i svi su ga se bojali.
Jedne veceri, nekoliko puta su uspeli da povrate bebu koja se gusila. Majci bebe su zatim rekli da namaze bebi na grudi i vrat neko ulje koje se tada koristilo za kola i slicno... Zeleli su da saznaju sta se desavalo (kako, ne znam). Majka je to i uradila. To vece je beba ponovo pocela da se gusi, pokusali su da je spasu ali nisu uspeli. Iz nekog razloga, majka je izasla iz kuce i otisla kod tog cudaka. Kada je otvorio vrata, na brkovima je videla ulje koje je namazala bebi na telo...
Prizivanje duhova
Devojci je ovo ispricala majka:
Kada je bila mladja, odlucila je da sa najboljom drugaricom priziva duhove. Namestile su case, slova i sve kako su cule da treba. Odlucile su da dozivaju njenog dedu. U tom trenutku dok su one dozivale duha, u jednoj od susednih soba je spavala njena baba. Devojke su pocele sa prizivanje... Odjednom je u sobu uletela baba i pocela da vice da prestanu sa tim sto rade, iako zena nije ni znala sta je u pitanju. Uglavnom, kada su one prekinule, baba im je rekla da je sanjala san u kome joj se javio muz, deda kojeg su devojke dozivale, i rekao joj da ode i kaze da ga ostave na miru, da ga ne uznemiravaju vise. Baba se odmah probudila i dosla kod devojaka i prekinula ih.
Kada je bila mladja, odlucila je da sa najboljom drugaricom priziva duhove. Namestile su case, slova i sve kako su cule da treba. Odlucile su da dozivaju njenog dedu. U tom trenutku dok su one dozivale duha, u jednoj od susednih soba je spavala njena baba. Devojke su pocele sa prizivanje... Odjednom je u sobu uletela baba i pocela da vice da prestanu sa tim sto rade, iako zena nije ni znala sta je u pitanju. Uglavnom, kada su one prekinule, baba im je rekla da je sanjala san u kome joj se javio muz, deda kojeg su devojke dozivale, i rekao joj da ode i kaze da ga ostave na miru, da ga ne uznemiravaju vise. Baba se odmah probudila i dosla kod devojaka i prekinula ih.
Kozje noge 3u1
Zena se vracala kuci kada je primetila da je prate 2 zene. Bile su to visoke zena, bledih duguljastih lica, potpuno iste - kao bliznakinje. Bile su obucene u duge mantile i sa sesirima. Zena je tada ubrzala i kada je stiglla u dvoriste okrenula se da vidi da li su i dalje iza nje. Kroz odskrinutu kapiju je videla da obe zene imaju kozije noge. Zena je bila ubedjena da su je pratile 2 smrti.
Decko koji je napisao ovu legendu, ubrzo je cuo od druga slicnu pricu. Njemu je deda ispricao:
Dok je vozio kasno nocu, zaustavile su ga 2 zene. Covek ih je primio u kola. Bile su obucene u duge mantile i sa sesirima. Dok su ulazile u kola primetio je da imaju kozije noge. Nije nista rekao, odvezao ih je do mesta gde su putovale i one su izasle.
Kasnije, takodje na jednom forumu, devojka je ispricala iskustvo njene drugarice:
Devojka se vozila kasno nocu sa roditeljima koji su bili na prednjim sedistima. Dok su putovali primetili su devojku, plavusu, u dugom crnom kaputu. Isla je pored puta, ali kao da je tesko hodala. Stali su da je pitaju da li joj je potrebna pomoc. Majka devojke, koja je sedela na suvozacevom sedistu, otvorila je vrata i krenula da nesto upita devojku. Osetila je udarac kopita u grudi, a devojka se okrenula ka njoj. Zena je kasnije ispricala da je njeno lice bilo izmedju ljudskog i kozijeg. Zena se, uplasena, proderala na muza da vozi dalje i on je odmah dodao gas, tako da nikada nisu saznali sta je to bilo.
Decko koji je napisao ovu legendu, ubrzo je cuo od druga slicnu pricu. Njemu je deda ispricao:
Dok je vozio kasno nocu, zaustavile su ga 2 zene. Covek ih je primio u kola. Bile su obucene u duge mantile i sa sesirima. Dok su ulazile u kola primetio je da imaju kozije noge. Nije nista rekao, odvezao ih je do mesta gde su putovale i one su izasle.
Kasnije, takodje na jednom forumu, devojka je ispricala iskustvo njene drugarice:
Devojka se vozila kasno nocu sa roditeljima koji su bili na prednjim sedistima. Dok su putovali primetili su devojku, plavusu, u dugom crnom kaputu. Isla je pored puta, ali kao da je tesko hodala. Stali su da je pitaju da li joj je potrebna pomoc. Majka devojke, koja je sedela na suvozacevom sedistu, otvorila je vrata i krenula da nesto upita devojku. Osetila je udarac kopita u grudi, a devojka se okrenula ka njoj. Zena je kasnije ispricala da je njeno lice bilo izmedju ljudskog i kozijeg. Zena se, uplasena, proderala na muza da vozi dalje i on je odmah dodao gas, tako da nikada nisu saznali sta je to bilo.
Još jedna o jaretu
Covek se sam vracao kuci i na jednoj livadi video je, obasjano mesecinom, malo jare. Malo se iznenadio, pomislio da se jare izgubilo, a onda poceo da ga zove, sigurno u nameri da ga odnese kuci... Cucao je tako i zvao jare "Dodji jare, dodji ovamo..."
A onda se jare okrenulo, pogledalo ga pravo u oci i dubokim glasom reklo "Dodji ti ovamo!"
A onda se jare okrenulo, pogledalo ga pravo u oci i dubokim glasom reklo "Dodji ti ovamo!"
Devojčica u noći
Ova prica je iz Sremcice. Takodje, preuzeta negde sa neta...
Devojka je krenula kuci oko 23h. Bila je kod druga pa je on izasao da je isprati...
Kada se decko vracao kuci sa stanice, prolazio je kroz slabo osvetljenu ulicu. Sa jedne strane su bile kuce, a sa druge strane puta njive i livade...
Dok je isao ulicom video je devojcicu od 5-6 godina. Devojcica je imala plavu kosu, vrtela se oko sebe, gledala u nebo i nesto mrmljala... Njemu je odmah bilo neobicno sta malo dete radi napolju samo i to jos skoro u ponoc. Prosao je pored nje, ali ga je i dalje zanimalo ko je ona jer je ranije nije video u komsiluku. Okrenuo se da je ponovo pogleda... Samo devojcica vise nije bila na ulici, vec u dvoristu jedne kuce. Ali, ograda i kapija su bile visoke oko 1,5m, svetla u kuci pogasena i nikoga nije bilo u dvoristu da je pusti unutra... Takodje, bila je na mestu koje je bilo prilicno udaljeno od mesta gde je stajala kada ju je decko prosao, tako da za to kratko vreme sigurno ne bi uspela da predje taj put.
Decko se uplasio i ubrzao... Ipak, radoznalost ga je naterala da se ponovo okrene. Devojcica je ovog puta bila na drugoj strani ulice, na sredini jedne njive, dosta udaljene od dvorista. I dalje se vrtela u krug i gledala u nebo... Decko je nastavio jos brze da koraca a kada se okrenuo ponovo, devojcice vise nije bilo...
Devojka je krenula kuci oko 23h. Bila je kod druga pa je on izasao da je isprati...
Kada se decko vracao kuci sa stanice, prolazio je kroz slabo osvetljenu ulicu. Sa jedne strane su bile kuce, a sa druge strane puta njive i livade...
Dok je isao ulicom video je devojcicu od 5-6 godina. Devojcica je imala plavu kosu, vrtela se oko sebe, gledala u nebo i nesto mrmljala... Njemu je odmah bilo neobicno sta malo dete radi napolju samo i to jos skoro u ponoc. Prosao je pored nje, ali ga je i dalje zanimalo ko je ona jer je ranije nije video u komsiluku. Okrenuo se da je ponovo pogleda... Samo devojcica vise nije bila na ulici, vec u dvoristu jedne kuce. Ali, ograda i kapija su bile visoke oko 1,5m, svetla u kuci pogasena i nikoga nije bilo u dvoristu da je pusti unutra... Takodje, bila je na mestu koje je bilo prilicno udaljeno od mesta gde je stajala kada ju je decko prosao, tako da za to kratko vreme sigurno ne bi uspela da predje taj put.
Decko se uplasio i ubrzao... Ipak, radoznalost ga je naterala da se ponovo okrene. Devojcica je ovog puta bila na drugoj strani ulice, na sredini jedne njive, dosta udaljene od dvorista. I dalje se vrtela u krug i gledala u nebo... Decko je nastavio jos brze da koraca a kada se okrenuo ponovo, devojcice vise nije bilo...
Smrt stopera
Ovu pricu mi je ispricao ortak, cuo je od svog oca, a prica se desava u caletovom rodnom selu. Ne znam koje je selo u pitanju, ali mislim da je u pitanju okolina Valjeva.
U selu je umro covek i rodbina je naravno pocela pripreme za sahranu. Dvojica ljudi su otisli do najblizeg pogrebnog preduzeca i kupili sanduk, a kupili su jos dosta stvari koje su bile potrebne za sahranu. Sanduk su natovarili na kamion i krenuli ka selu. U putu ka selu pocela je da pada kisa. Dok su se vozili primetili su coveka koji stopira i naravno stali mu kako ne bi cevok cekao na kisi ko zna koliko jos dugo. Covek je posao u kabinu a oni su mu objasnili da nema mesta u kabini zbog stvari pa ako mu ne smeta da sedne pozadi. Upozorili su ga da je pozadi sanduk, kako se ne bi uplasio. Covek, posto nije bio plasljiv, zahvalio se ljudima i seo pozadi. Posto je kisa pocinjala sve jace da pada, a na kamionu nije bilo cirade, covek je otvorio sanduk i legao unutra. Nastavili su voznju i posle nekoliko kilometara ponovo su naisli na stopera. Ponovo su stali i objasnili coveku da moze jednino u prikolicu. Rekli su mu da je pozadi sanduk ali da ima vec jedan covek pozadi pa da mogu da pricaju. Stoper se popeo u prikolicu i seo. Posle nekoliko minuta, covek koji je lezao u sanduku je pomerio poklopac i upitao svog novog saputnika:
- Prijatelju, jesmo li stigli?
Covek se uplasio, skocio iz prikolice i poginuo.
U selu je umro covek i rodbina je naravno pocela pripreme za sahranu. Dvojica ljudi su otisli do najblizeg pogrebnog preduzeca i kupili sanduk, a kupili su jos dosta stvari koje su bile potrebne za sahranu. Sanduk su natovarili na kamion i krenuli ka selu. U putu ka selu pocela je da pada kisa. Dok su se vozili primetili su coveka koji stopira i naravno stali mu kako ne bi cevok cekao na kisi ko zna koliko jos dugo. Covek je posao u kabinu a oni su mu objasnili da nema mesta u kabini zbog stvari pa ako mu ne smeta da sedne pozadi. Upozorili su ga da je pozadi sanduk, kako se ne bi uplasio. Covek, posto nije bio plasljiv, zahvalio se ljudima i seo pozadi. Posto je kisa pocinjala sve jace da pada, a na kamionu nije bilo cirade, covek je otvorio sanduk i legao unutra. Nastavili su voznju i posle nekoliko kilometara ponovo su naisli na stopera. Ponovo su stali i objasnili coveku da moze jednino u prikolicu. Rekli su mu da je pozadi sanduk ali da ima vec jedan covek pozadi pa da mogu da pricaju. Stoper se popeo u prikolicu i seo. Posle nekoliko minuta, covek koji je lezao u sanduku je pomerio poklopac i upitao svog novog saputnika:
- Prijatelju, jesmo li stigli?
Covek se uplasio, skocio iz prikolice i poginuo.
Greškom mrtav
Decko je pricu cuo od svog dede koji mu je rekao da se to sigurno desilo i da celo selo zna za taj dogadjaj. Pricu mu je potvrdilo jos nekoliko ljudi iz sela.
Jedan mestanin je umro. Samo sto je proslo bdenje, covek je pred svima ustao iz kovcega. Ljudi su se naravno zestoko uznemirili, a kada su se smirili covek je ispricao sta mu se desilo. Posle smrti je isao kroz neki tunel, a na kraju tunela ga je sacekao covek koji ga je poveo dalje. Dok su isli video je coveka kome je ruka bila u plamenu. Pitao je svog vodica zasto coveku gori ruka a on mu je objasnio da je to covek koji je tokom zivota tukao svoju majku pa je sada osudjen da pati. Zatim su sreli devojku kojoj je neprestano iz ociju tekla voda. Vodic mu je rekao da je to bila konobarica koja je gostima sipala vodu u pice. Sreli su dva psa koja su se klala, a vodic je rekao da su to braca koja su se u zivotu svadjala oko hrane i medja... Na kraju je covek dosao pred coveka sa ogromnom belom bradom koji je u rukama drzao debelu knjigu. On je zatim pogledao u knjigu i vodicu rekao nesto kao "Zasto ste njega doveli, njemu jos nije vreme, vratite ga brzo". On se tada probudio.
Ipak, najzanimljivije je da su coveku rekli kada ce umreti - tacan mesec i godinu. On je to zapamtio i svima rekao.
Umro je tacno kada su mu rekli, naravno prirodnom smrcu.
Jedan mestanin je umro. Samo sto je proslo bdenje, covek je pred svima ustao iz kovcega. Ljudi su se naravno zestoko uznemirili, a kada su se smirili covek je ispricao sta mu se desilo. Posle smrti je isao kroz neki tunel, a na kraju tunela ga je sacekao covek koji ga je poveo dalje. Dok su isli video je coveka kome je ruka bila u plamenu. Pitao je svog vodica zasto coveku gori ruka a on mu je objasnio da je to covek koji je tokom zivota tukao svoju majku pa je sada osudjen da pati. Zatim su sreli devojku kojoj je neprestano iz ociju tekla voda. Vodic mu je rekao da je to bila konobarica koja je gostima sipala vodu u pice. Sreli su dva psa koja su se klala, a vodic je rekao da su to braca koja su se u zivotu svadjala oko hrane i medja... Na kraju je covek dosao pred coveka sa ogromnom belom bradom koji je u rukama drzao debelu knjigu. On je zatim pogledao u knjigu i vodicu rekao nesto kao "Zasto ste njega doveli, njemu jos nije vreme, vratite ga brzo". On se tada probudio.
Ipak, najzanimljivije je da su coveku rekli kada ce umreti - tacan mesec i godinu. On je to zapamtio i svima rekao.
Umro je tacno kada su mu rekli, naravno prirodnom smrcu.
Jare
Ovu pricu je ispricao decko cija je baba slusala pricu od svog kuma kome se sve to desilo. Desava se negde u Bosni.
Covek je jednu noc, tacnije pred samo jutro, krenuo kuci vozeci bicikl. Na sredini puta je ugledao malo belo jare. Covek je sisao sa bicikla i krenuo da ga doziva. Uhvatio ga je i stavio sebi u krila, a zatim nastavio voznju. Usput je tepao jaretu, koje je posle svih lepih reci postajalo sve teze i teze. Odjednom se jare okrenu ka coveku i rece mu "Kome si ti to tepao? Ko je jare malo? Sad ces da vidis kome si to govorio." Covek je od straha poceo da brze okrece pedale, ali bicikla nije htela da krene. Kada je poslao pretesko da okrece pedale on je sisao. Jare je i dalje nesto pricalo, a onda je ucutalo kada se iz sela zacuo petao. Tada je jare reklo "Imas srece sto je onaj peder zapevao inace bi video svog Boga". U tom trenutku je i nestalo. Covek je uzeo biciklu, potpuno polomljnenu. Kuci je stigao skroz pocupan, pocepan i prestravljen.
Covek je jednu noc, tacnije pred samo jutro, krenuo kuci vozeci bicikl. Na sredini puta je ugledao malo belo jare. Covek je sisao sa bicikla i krenuo da ga doziva. Uhvatio ga je i stavio sebi u krila, a zatim nastavio voznju. Usput je tepao jaretu, koje je posle svih lepih reci postajalo sve teze i teze. Odjednom se jare okrenu ka coveku i rece mu "Kome si ti to tepao? Ko je jare malo? Sad ces da vidis kome si to govorio." Covek je od straha poceo da brze okrece pedale, ali bicikla nije htela da krene. Kada je poslao pretesko da okrece pedale on je sisao. Jare je i dalje nesto pricalo, a onda je ucutalo kada se iz sela zacuo petao. Tada je jare reklo "Imas srece sto je onaj peder zapevao inace bi video svog Boga". U tom trenutku je i nestalo. Covek je uzeo biciklu, potpuno polomljnenu. Kuci je stigao skroz pocupan, pocepan i prestravljen.
DOMACE URBANE LEGENDE
A sada jedna kompilacija domacih urbanih legendi :
• Sudenje u Sremskoj Mitrovici... Covek je vilama ubo sinovu zenu. Sudija ispituje snaju:
- Dakle, sta se tada desilo?
- Tada me je on opizdio vilama.
- Gospodjo, nadjite neki pristojniji izraz, ovo ne moze da udje u zapisnik.
- Sta ja znam, mi nemamo drugi naziv za vile.
• Domaci zadatak prvaka u jednoj osnovnoj skoli u Uzicu, na temu "Crvenkapa".
- ...Posla Crvenkapa u sumu i zavrljala. Vrljala ona tako vrljala i trevi je vuk. Pita nju vuk: "Kud si posla 'vuda, majku ti krvavu ***em..."
Nakon pregleda domacih zadataka uciteljica pita djaka da li je sam to uradio ili mu je neko pomagao; a djak kaze da mu je tata pomagao.
• 3. jun 1999. Nad Novim Sadom oko 10:30 AM na nebu se jasno vide cetiri bela traga od NATO aviona. Prethodno se culo nekoliko detonacija. Na cosku se skupili ljudi iz ulice. Dolazi neki Ranko i vice deda Danilu:
- Je l' bilo stogod nocas, deda Dane?
- Nije nista.
- Ma ne pitam te za "ono", nego za bombardovanje...
• Ratni dani, maj 1999. Jedna baba iz komsiluka kaze:
- Joj meni, ono ranije, kad zagrme odozgo ne mogu oka sklopiti. Sad uzmem tabletu i ne cujem ih nocu...
- Kakve su ti to tablete, da das i meni jednu - ubaci se drugi komsija.
- Ma imam svakakve, i od tri i od pet i od deset milimetara, pa biraj brate mili...
• Na ispitu iz anatomije na Medicinskom fakultetu u Beogradu jedna devojka je dobila "penis" kao ispitno pitanje:
- Penis je muski polni organ u cijoj se sredini nalazi koska. Dugacak je trideset santimetara... itd.
Profesor, posto je devojka zavrsila svoj odgovor:
- Koleginice, niste lose znali..., ali za onu kosku, to Vam se ucinilo, a za onih trideset santimetara, to ste imali srece...
• Tri tipa sede u basti jednog kafica i pricaju viceve o policajcima. Cuo to pajkan, pa im pridje:
- Sta je momci? Zabavljate se?
- Ma nista, cavrljamo.
- Isprave molim... Ko je od vas Dejan Komlenic?
- Ja.
- Aha. A ko je Dejan Pavlovic?
- Ja.
- Dobro, a Dejan Misic?
- Ja.
- Hm, vidi tri Dejana! Jeste li vi braca?
• Tokom 1948. nakon objave rezolucije Informbiroa, svi koji su se javno izjasnili za rezoluciju, bili su osudivani. U to vreme jedan od sudija vojnog suda u Beogradu imao je naviku da svaku presudu zavrsi recima: "A sve je to ucinio u cilju izazivanja rata i kontrarevolucije!"
Jednog dana vice mi iz sobe neki porucnik Bora "Dikan":
- Kursula, znas sta je bilo s onim tvojim seljakom Ficom, bog te ne ***'o! Dobio covek dvadeset godina robije sto je neutvrdenog dana meseca avgusta 1948. godine, na radnom mestu u redakciji "Narodne Armije" vat'o za *** drugaricu Micu, a sve to u cilju izazivanja rata i kontrarevolucije!
(iz "Muzeja Zivih Ljudi" od D. Jovanovica.)
• U Bosni blizu Doboja, na jednoj raskrsnici sa kruznim tokom saobracaja, ispod znaka (za kruzni tok saobracaja) stoji ogranicenje:
- MAKSIMUM 10 MINUTA.
• Istinit dogadjaj iz busa. Pricaju dve dizelasice:
- E, uopste mi nije jasno sta mu bi...
- Da, bas je bio OK tip, ono, nosio fine patike i trenerkice a sad je propao totalno, kupio leviske i starke... Ma puko je totalno!
• Tekst iz casopisa "Oni":
- Imam petnaest godina i veliki problem. Menstruacija mi kasni mesec i po dana. Primecujem da mi stomak raste i da imam pojacan apetit. Brinem se da nisam trudna. Umirem placuci i sekirajuci se. Napominjem da nikad nisam imala decka, ali sam se samozadovoljavala. Moze li se od toga zatrudneti? Koji su simptomi trudnoce?
Unapred zahvalna
Radenka
• Seta patrola "Knezom" i bese im sumnjiv jedan tip...
- Licnu kartu?
- Nisam poneo.
- Je l' imas nesto od dokumenata?
- Imam INDEX.
Izvadi tip indeks... Kad je pandur utvrdio ko je i sta je, poce da ga analizira; tip dao nekih 20-tak ispita, sve ispecatiranih...
- Ala si ti proputovao!
• Seo momak u kafic u Petrovcu (CG) i naruci pivo. Konobar ga pita:
- S pjenom ili bez pjene?
- Bez pjene.
Za nekih cca sat, dode konobar, naspe mu pivo sa jako puno pene:
- Sacekaj jedno dva - tri minuta...
• Naslov koji se svjevremeno objavljen u Vecernjim novostima:
- OBOREN TUDJMANOV MIG-21
Poginula kompletna posada.
• Na stanici kod Mostarske petlje upada tip u autobus (sav zadihan) i pita:
- Oprostite, je l' ovo autobus?
Vriska u autobusu. Koji sekund kasnije (kada je shvatio) dodao je "23"...
• Na novosadskom PAN-radiju uvece 1. januara voditelj cestita koleginici voditeljki novu godinu sa recima:
- Ja te volim, ja te obozavam, ja bih s tobom da se razmnozavam.
• Sudenje u Sremskoj Mitrovici... Covek je vilama ubo sinovu zenu. Sudija ispituje snaju:
- Dakle, sta se tada desilo?
- Tada me je on opizdio vilama.
- Gospodjo, nadjite neki pristojniji izraz, ovo ne moze da udje u zapisnik.
- Sta ja znam, mi nemamo drugi naziv za vile.
• Domaci zadatak prvaka u jednoj osnovnoj skoli u Uzicu, na temu "Crvenkapa".
- ...Posla Crvenkapa u sumu i zavrljala. Vrljala ona tako vrljala i trevi je vuk. Pita nju vuk: "Kud si posla 'vuda, majku ti krvavu ***em..."
Nakon pregleda domacih zadataka uciteljica pita djaka da li je sam to uradio ili mu je neko pomagao; a djak kaze da mu je tata pomagao.
• 3. jun 1999. Nad Novim Sadom oko 10:30 AM na nebu se jasno vide cetiri bela traga od NATO aviona. Prethodno se culo nekoliko detonacija. Na cosku se skupili ljudi iz ulice. Dolazi neki Ranko i vice deda Danilu:
- Je l' bilo stogod nocas, deda Dane?
- Nije nista.
- Ma ne pitam te za "ono", nego za bombardovanje...
• Ratni dani, maj 1999. Jedna baba iz komsiluka kaze:
- Joj meni, ono ranije, kad zagrme odozgo ne mogu oka sklopiti. Sad uzmem tabletu i ne cujem ih nocu...
- Kakve su ti to tablete, da das i meni jednu - ubaci se drugi komsija.
- Ma imam svakakve, i od tri i od pet i od deset milimetara, pa biraj brate mili...
• Na ispitu iz anatomije na Medicinskom fakultetu u Beogradu jedna devojka je dobila "penis" kao ispitno pitanje:
- Penis je muski polni organ u cijoj se sredini nalazi koska. Dugacak je trideset santimetara... itd.
Profesor, posto je devojka zavrsila svoj odgovor:
- Koleginice, niste lose znali..., ali za onu kosku, to Vam se ucinilo, a za onih trideset santimetara, to ste imali srece...
• Tri tipa sede u basti jednog kafica i pricaju viceve o policajcima. Cuo to pajkan, pa im pridje:
- Sta je momci? Zabavljate se?
- Ma nista, cavrljamo.
- Isprave molim... Ko je od vas Dejan Komlenic?
- Ja.
- Aha. A ko je Dejan Pavlovic?
- Ja.
- Dobro, a Dejan Misic?
- Ja.
- Hm, vidi tri Dejana! Jeste li vi braca?
• Tokom 1948. nakon objave rezolucije Informbiroa, svi koji su se javno izjasnili za rezoluciju, bili su osudivani. U to vreme jedan od sudija vojnog suda u Beogradu imao je naviku da svaku presudu zavrsi recima: "A sve je to ucinio u cilju izazivanja rata i kontrarevolucije!"
Jednog dana vice mi iz sobe neki porucnik Bora "Dikan":
- Kursula, znas sta je bilo s onim tvojim seljakom Ficom, bog te ne ***'o! Dobio covek dvadeset godina robije sto je neutvrdenog dana meseca avgusta 1948. godine, na radnom mestu u redakciji "Narodne Armije" vat'o za *** drugaricu Micu, a sve to u cilju izazivanja rata i kontrarevolucije!
(iz "Muzeja Zivih Ljudi" od D. Jovanovica.)
• U Bosni blizu Doboja, na jednoj raskrsnici sa kruznim tokom saobracaja, ispod znaka (za kruzni tok saobracaja) stoji ogranicenje:
- MAKSIMUM 10 MINUTA.
• Istinit dogadjaj iz busa. Pricaju dve dizelasice:
- E, uopste mi nije jasno sta mu bi...
- Da, bas je bio OK tip, ono, nosio fine patike i trenerkice a sad je propao totalno, kupio leviske i starke... Ma puko je totalno!
• Tekst iz casopisa "Oni":
- Imam petnaest godina i veliki problem. Menstruacija mi kasni mesec i po dana. Primecujem da mi stomak raste i da imam pojacan apetit. Brinem se da nisam trudna. Umirem placuci i sekirajuci se. Napominjem da nikad nisam imala decka, ali sam se samozadovoljavala. Moze li se od toga zatrudneti? Koji su simptomi trudnoce?
Unapred zahvalna
Radenka
• Seta patrola "Knezom" i bese im sumnjiv jedan tip...
- Licnu kartu?
- Nisam poneo.
- Je l' imas nesto od dokumenata?
- Imam INDEX.
Izvadi tip indeks... Kad je pandur utvrdio ko je i sta je, poce da ga analizira; tip dao nekih 20-tak ispita, sve ispecatiranih...
- Ala si ti proputovao!
• Seo momak u kafic u Petrovcu (CG) i naruci pivo. Konobar ga pita:
- S pjenom ili bez pjene?
- Bez pjene.
Za nekih cca sat, dode konobar, naspe mu pivo sa jako puno pene:
- Sacekaj jedno dva - tri minuta...
• Naslov koji se svjevremeno objavljen u Vecernjim novostima:
- OBOREN TUDJMANOV MIG-21
Poginula kompletna posada.
• Na stanici kod Mostarske petlje upada tip u autobus (sav zadihan) i pita:
- Oprostite, je l' ovo autobus?
Vriska u autobusu. Koji sekund kasnije (kada je shvatio) dodao je "23"...
• Na novosadskom PAN-radiju uvece 1. januara voditelj cestita koleginici voditeljki novu godinu sa recima:
- Ja te volim, ja te obozavam, ja bih s tobom da se razmnozavam.
Pokusaj Ubistva
Izvjesna dama Linda je otisla u Arkanzas (USA) da posjeti svog prijatelja, i dok je bila tamo, otisla je u prodavnicu. Parkirala je auto pored automobila u kome je sedjela zena zatvorenih ociju, i sa rukama na glavi. Izgledalo je kao da spava. Kada je Linda izasla iz prodavnice, opet je videla tu zenu u istom polozaju, ali ovaj put otvorenih ociju. Izgledala je veoma cudno, pa je Linda pokucala na vrata, i pitala zenu sta nije u redu. Zena je rekla: " Neko mi je pucao u glavu, pa sad drzim svoj mozak da ne ispadne! ". Linda nije znala sta da radi, pa je utrcala u radnju i pozvala hitnu pomoc. Kada su stigli, morali su da razvale vrata od kola, posto su bila zakljucana. I kad su konacno usli, nasli su zenu, koja je drzala tijesto na potiljku. Sta se u stvari desilo? Konzerva instant tijesta, koja je stajala iza sjedista je eksplodirala, vjerovatno od toplote, stvarajuci buku slicnu pucnju iz puske. Ostaci konzerve i testo su pogodili zenu u potiljak. Kada je napipala glavu, pomislila je da je testo u stvari njen mozak, pa ga je drzala da ne iscuri...
Cetkica i Aparat
Kada se mladi bracni par, na medenom mesecu, vratio u sobu, vidjeli su da su sve stvari ukradene osim cetkice za zube i foto-aparata. Nisu se ni trudili da zovu policiju, nego su pomocu kreditnih kartica pokupovali nove stvari, i nastavili sa medenim mesecom. Kada su se vratili kuci, razvili su film, i na jednoj fotografili su vidjeli velikog dlakavog covjeka, kako stoji u njihovoj hotelskoj sobi sa cetkicom za zube zabijenom u zadnjicu.
Sudar Kamiona
Stariji par je probudila zaglusujuci tresak u pola noci. Probudili su se i vidjeli da su se na kraju njihovog imanja sudarila dva kamiona. Policija je dosla, pokupila tijela i zamolila farmere da se malo strpe dok ne odvuku olupine kamiona. Medjutim nakon par nedjelja, ljuti domacin je pozvao policiju i zahtijevao da se, zbog nevjerovatnog smrada, olupine smjesta odvuku. Dosao je tegljac i kad je odvuko prvi kamion, vidjeo je od cega dolazi smrad. Naime, izmedju dva kamiona, stajala je smrskana WW Buba sa jos 3 putnika u njoj.
Neobjasnjive Smrti
U izvesnoj bolnici stalno su se desavale neobjasnjive smrti. Ljekari nikako nisu mogli da objasne zasto su pacijenti umirali nakon odlicno izvedenih operacija, nakon kojih su se nalazili u stabilnom stanju. Tehnicari su bezbroj puta proverili ispravnost svih aparata za odrzavanje zivota, odrzani su mnogi sastanci i diskusije, ali odgovora nije bilo. Onda su odlucili da postave kameru u sobu za intenzivnu negu. Sta su otkrili? Uvece, u odgovarajuce vrijeme, kada nije bilo drugog bolnickog osoblja, usla je cistacica, iskljucila aparate za odrzavanje zivota, ukljucila usisivac u tu uticnicu (posto je bila jedina u sobi), usisala sobu, obrisala prasinu, promenila posteljinu, i kad je zavrsila, sve je vratila u onakvo stanje u kakvom ga je zatekla...
Smrtonosne čizme
Pre vise od 100 godina kauboj je upucao zvecarku. Kako nije bila mrtva, gazio ju je sve dok nije umrla. Ali za nekoliko dana, covjek se misteriozno razbolio i umro. Kada mu je sin porastao, ponosno je uzeo oceve cizme i poceo da ih nosi, ali nakon par dana se razbolio i umro. Njegova zena, koja je tada bila trudna, uzela je cizme, i kad je njen sin stasao, dala mu je cizme i rekla: "Tvoj otac i deda su umrli u ovim cizmama. Dobro ih cuvaj." Ali nakon par dana, sin je umro. Tada je neko konacno otkrio da je u cizmama ostao zvecarkin otrovni zub, u kome je ostalo dovoljno otrova bar za jos par generacija.
Пријавите се на:
Постови (Atom)