уторак, 18. јун 2013.

Umro je drug Tito

Četvrtog maja 1980. javljeno je da je umro Tito. Dopisnik "Politike" koji je živeo u mestu pedesetak kilometara udaljenom od Beograda, obuče odelo i odmah se uputi vozom u glavni grad. Pretpostavio je da će biti mnogo posla u izveštavanju koje sledi i želeo je da pomogne redakciji. Na beogradskoj železničkoj stanici naumi da uzme taksi.

Sačeka na ulici i čim ugleda jedan, iskoči ispred njega s podignutom rukom. Vozilo stade, a on uđe i reče osobi za volanom: "Do Makedonske, molim!" Automobil krene i on začuđen vide kako se vozač uputio prema autoputu, a onda pored Sajma nastavio za Banovo brdo. "Kuda ste to krenuli? Rekao sam da idete u Makedonsku ulicu", obrati se novinar taksisti. "Ali, ja ne znam gde je Makedonska!", odgovori mu vozač. 

"Kako može taksista da ne zna gde je Makedonska?" "Nisam ja taksista, nije ovo taksi!" Zbunjeni novinar zatraži od vozača da stane. Onda izađe za trenutak iz kola, pogleda krov i tamo zaista ne ugleda oznaku za taksi. Valjda je odblesak sunca učinio svoje i prevario ga, kada je pomislio da je taj znak video na krovu automobila. 

Ponovo sedne na zadnje sedište i upita čoveka za volanom: "Pa dobro, ako niste taksista, zašto ste me onda primili u kola i potom krenuli da vozite?" Odgovor koji je dobio: "Pa, Tito je umro!"

Ovo je jedna od najboljih priča koja opisuje atmosferu u zemlji početkom maja 1980. 

Нема коментара:

Постави коментар