среда, 19. јун 2013.

Džoger laže

onomad dzogiram na adi ciganliji, 6 izjutra, temperatura -20, jezero skroz zaledjeno, komarci k'o rode. ne znam sta mi bi, reko ajde malo po ledu da trcim, mozda je cool. i tako naletim na tanak led i propadnem u vodu. dok sam stigao da shvatim sta je gore, a sta dole, sa mape mi nestade rupa kroz koju sam upao. roni desno, roni levo, napred, nazad, nista... posle jedno pola sata - vec mi je postajalo zesce hladno - vidim ide ajkula prema meni. sta cu sad?!? setim se da sam bas na tom mestu pre par godina izgubio noz, zaronim do dna i nadjem ga, te razbucam ajkulu ko panta pitu. nastavim da trazim rupu bezuspesno sledeca 2-3 sata, ne znam tacno, secam se samo velike zime. u jednom trenutku ugledam slabasno svetlo u daljini. ajde, reko, da vidim sta je to. stvarno daleko bese, ronio sam do tamo jedno pola sata... i imam sta da vidim: mala dzepna podmornica! udjem unutra, a tamo moji prijatelji caskaju uz gitaru.

Нема коментара:

Постави коментар