Sveti gral

Po kršćanskoj mitologiji Sveti gral je bio posuda, tanjur ili pehar koju je koristio Isus na posljednjoj večeri i koji posjeduje čudotvorne moći. Povezanost Josipa iz Arimateje sa Svetim gralom potječe od legende Roberta de Borona, koja je nastala u 12. stoljeću, po kojoj je Josip primio Sveti gral od prikaze Isusa i poslao ga je sa svojim sljedbenicima u Veliku Britaniju. Razvoj legende o Svetom gralu pratili su brojni kulturni povjesničari. Riječ je o legendi koja se prvo pojavila u viteškim pričama, kao derivat iz nekog pretkršćanskog folklora, krajem 12. i početkom 13. stoljeća. U početku su se priče o Svetom gralu uglavnom odnosile na Persifala da bi kasnije u priče uključilo još materijala iz arthurijanskih legendi i priča.
Trenutno najpopularnija verzija priče o Svetom gralu je ona koju zastupa Dan Brown u svom romanu Da Vincijev kod.