Poruka pod markom

Ova europska legenda o teškim uvjetima za vrijeme Prvog svjetskog rata prerasla je u internacionalniju priču o strahotama tijekom Drugoga svjetskog rata. U oba razdoblja tajna poruka napisana je ispod marke. U ranijim pričama pismo stiže u Sjedinjene Države od rođaka iz Njemačke koji piše da je tamo sve u redu i da bi američki rođaci možda željeli parom odlijepiti markicu s omotnice za “malog Alfa”. Ali u obitelji nema nikoga s tim imenom. Kada odluče pratiti trag i skinu marku, Amerikanci ispod nje pronalaze malim slovima napisano “Mi gladujemo”. U nekoliko verzija priče “Poruka pod markom” iz Prvoga svjetskog rata otkriveno je da je izvor skrivene poruke logor, a tijekom Drugoga svjetskog rata to je postala standardna verzija. Vojnik zatvoren u njemačkom ili japanskom koncentracijskom logoru šalje pismo kući sa sličnim zahtjevom “da se marka sačuva za malog Johnnyja”. Ispod marke je napisano, “Odrezali su mi ruke!” ili “Odrezali su mi jezik!”. činjenica je pak, da je zatvoreničku poštu tijekom ratova slao Međunarodni Crveni križ i da im nisu bile potrebne poštanske marke. Postoje dokazi da su se neke obitelji služile lukavstvom i slale skrivene poruke pod poštanskim markama tijekom rata. Na primjer, Corrie ten Boom, Nizozemka koja je radila za Pokret otpora, u knjizi The Hiding Place iz 1971., opisuje svoje iskustvo kad je u njemačkom zatvoru primila paket od kuće. Rukom napisana adresa stajala je ukoso prema gore i nadesno, te se činilo da pokazuje na poštansku marku, pa je ona namočila marku, skinula je i pronašla poruku, “Svi satovi u tvom ormaru su sigurni”, što je bila kodirana poruka da su Židovi skriveni u tajnoj sobi pobjegli na sigurno.

Beba iz metka

1982. pismo objavljeno u kolumni za savjete "Draga Abby" glasilo je: "čini se da je za vrijeme Građanskog rata (12. svibnja 1863., da budemo precizniji), mlada djevojka s farme u Virginiji stajala na trijemu dok su se u blizini vodile bitke. Zalutali metak prvo je prošao kroz mošnje mladog pripadnike konjice Unije, a tada se zabio u reproduktivni trakt mlade žene, koja je tako zatrudnjela s muškarcem kojem nije bila ni blizu! Devet mjeseci poslije rodila je zdravu bebu! Osoba koja je poslala priču o porođaju djevice ²Dragoj Abby² citirala je članak iz 1971. iz ²vrlo čitanog² časopisa American Heritage. Zaista ²Beba iz metka² pojavila se tamo, ali bila je to samo posljednja verzija iz duge serije prepričavanja i varijacija neistine koja je prvi puta bila objavljena u medicinskom časopisu iz 1874. Originalni izvor – navodno priča iz prve ruke – bio je kirurg s terena koji je smjestio događaj u Mississippi (ne u Virginiju) i rekao da se to dogodilo pobunjeničkom vojniku (a ne vojniku Unije). Takođe je tvrdio da je zrno metka koje je prenijelo muškarčevu spermu i uzrokovalo trudnoću poslije pronađeno u mošnji bebe dječaka, te da se, nakon što se tako otkrila istina o trudnoći, mlada žena udala za vojnika koji je nehotice bio otac njezina prvog djeteta. Ta je priča puno kružila nakon što se pojavila u knjizi 1896., Anomalies and Curiosities of Medicine, iako su sastavljači te čudne knjige naveli priču ²Beba iz metka² kao ²čudan primjer iz područja mašte u medicini.² Pisci su nastavili vjerovati priči, i prepričavali su je čitatelji knjige dok napokon nije znanstveno raskrinkana 1981. Zapravo, bilo je jasno gotovo od početka da je priča o ²Bebi iz metka² bila prevara. Dva tjedna nakon njezina prvog objavljivanja 1874., urednik medicinskog časopisa priznao je u kratkom objavljenom pismu da mu je priča bila poslana anonimno kao šala. Ali prepoznajući rukopis šaljivdžije, uzvratio je šalu doktoru koji je poslao priču objavljujući je onako kako ju je primio.

Poruka ispod markice

Tokom rata jedan vojnik je pisao majci svake nedelje kako bi znala da je dobro i da je ziv. Jedne nedelje pismo nije stiglo i majka je pocela da brine. Posle par dana dobila je pismo od vojske u kome je obavestavaju da je njen sin zarobljen od strane neprijatelja. Sa mnogo drugih vojnika se nalazio u kampu ratnih zarobljenika. Posle nekoliko nedelja, napokon je dobila pismo od sina: " Draga mama, nemoj da brines zbog mene. Ovde se dobro odnose prema nama. Bicu pusten odmah po zavrsetku rata. Pobrini se da mali Tedi dobije markicu za njegovu kolekciju. Voli te tvoj sin". Zena je bila presrecna, ali i zbunjena jer nije znala ko je "Mali Tedi". Odlucila je da skine markicu i pogleda je. Kada je to i uradila, nasla je sitno napisane reci na pozadini markice: "Odsekli su mi noge".



Ovo je jedna od starijih urbanih legendi. Popularna je tokom svakog Americkog rata, a posebno je bila popularna za vreme rata u Vijetnamu.