Izvor mladosti

‘Izvor mladosti’ je legenda o izvoru koji pomlađuje svakoga tko se napije njegove vode. Ironično, često se Florida spominje kao moguća lokacija ovog izvora. Vječan mladost je dar kojim su nagrađeni brojni junaci mitova i legendi, a priče o predmetima poput kamena mudraca, univerzalnom lijeku i eliksiru života raširene su diljem Euroazije, pa i drugdje. Nažalost, starije verzije legendi američkih Indijanaca (prije nego je Stari svijet postao stari) nisu poznate osim iz fragmenata španjolskih kronika koje su sačuvale mali dio ove bogate tradicije.

Krokodili u kanalizaciji

Bebe krokodile kao kućni ljubimci donose s Floride (ili se ponekad mogu kupiti na Coney Islandu ili na karnevalima) njujorška djeca. Kada krokodili narastu i budu preveliki za igranje, mnogi ih roditelji bace u zahodsku školjku. Stotine malih, odbačenih vodozemaca je raslo, parilo se i razmnožavalo u kanalizacijskom sustavu, i s vremenom ih je puno postalo bijelo zbog nedostatka sunca. Postojanje kanalizacijskih krokodila službeno poriču njujorške vlasti, ali informacije o njima povremeno iziđu u javnost. Ocijenjena “kao jedna od luckastijih narodnih priča kasnih 1960-tih” u knjigama herpetologa, ta legenda o kanalizaciji i dalje se spominje na mnogim mjestima, pa tako i u ozbiljnom romanu iz 1963. (V Thomasa Pynchona), u dječjoj knjizi iz 1974. (Veliki bijeg Petera Lippmana), u horor filmu iz 1980. (Krokodil), i instalaciji moderne umjetnosti iz 1993. (napravila ju je Anne Veraldi na postaji podzemne željeznice u New Yorku u sklopu gradskog programa Kreativnih postaja). Pitanja o krokodilima u kanalizaciji redovito stižu u komunalne urede grada New Yorka i redovito se opovrgavaju. Ipak, gradski komunalni ured prodaje majice koje aludiraju na legendu. Brojni crtići, kolumne i drugi izvori popularne kulture spominjali su “Krokodile u kanalizaciji” kao jednu od najpoznatijih urbanih legendi, iako, začudo, općenito se vežu za samo jedan grad. Knjiga Roberta Daleyja iz 1959. Svijet ispod grada uključuje intervju s čovjekom koji tvrdi da je radio za gradsku kanalizaciju 1930-tih, kada je organizirana akcija da se iskorijene svi krokodili iz kanalizacijskih sustava, ali osoba zadužena za odnose s javnošću nakon smrti tog doušnika otkrila je da on nikada nije radio za gradsku kanalizaciju i da je zapravo uživao pričajući nevjerojatne priče. članak u New York Timesu iz 1935. pisao je o odraslom krokodilu kojeg su izvukli iz gradske kanalizacije. Imena i mjesto bili su navedeni, ali nije bilo spomena o malim krokodilima bačenim u zahodsku školjku kao mogućem izvoru. Iako je podrijetlo američke legende još nepouzdano, čini se vjerojatno da je na nju utjecala slična engleska legenda iz devetnaestog stoljeća o kojoj se govori u knjizi Thomasa Boyla iz 1889. Crna svinja u hempstedskoj kanalizaciji.