Opsjednuti automobili

Danas ćemo pisati o opsjednutim automobilima , kako i sam naslov govori .
Vjerovatno jedna od najpoznatijih priča o opsjednutim automobilima jeste priča o Spyder Porsche-u James Deana .
On je stradao u automobilskoj nesreći pred zoru 30.9.1955. godine . Da zlo bude veće on je , ne mnogo prije tog nemilog događaja snimio tv spot u kojem poziva na opreznost u vožnji , jer "Život koji spašavate (siugrnom vožnjom) , možda je baš moj !" .
To očigledno nije poslušao Donald Turnupseed , koji je učestvovao u sudaru , sa druge strane . On i nije prošao toliko loše , imao je tek pokoju ogrebotinu . Rolf Wuterich koji je bio u automobilu sa Deanom je takođe prošao bez ozbiljnijih ozlijeda , ali se to nije moglo reći i za Jamesa .
Mnogo je vremena trebalo da obožavaoci lika i djela Jamesa Deana počnu vjerovati u njegovu smrt (dva puta su mu čak krali i spomenik) , ali je sigurna stvar da je bio mrtav .
Da li je njegovo auto bilo prokleto ?! Upitaće se svako , ako povjeruje u činjenicu da su još dva čovjeka poginula vozeći (djelove njegovog automobila , u svojim ličnim) . To jest , nakon nesreće se njegov automobil je svoju primjenu našao na "auto otpadu" , odakle su još dva čovjeka kupili djelove . Jedan je zamjenio svoj motor Deanovim , a drugi gume . Obojica ginu , pri prvoj vožnji automobilom koji je sadržavao djelove Deanovog !
Još uvijek nije dokazana istinitost ove legende, ali nikad ne treba reći da nije moguće da je priča sasvim istinita .

Nakon Deana su poginula još dvojica , ali šta onda reći za automobil u kojem je preminuo Franc Ferdinand ,  kada je na njega izvršen atentat u Sarajevu . Naime , taj automobil je , redovno donosio nesreću svakome ko ga je posjedovao , na bilo koji način - direktan ili indirektan .
Nakon atentata , automobil je kratko vozio i Poćorek . Život mu se , nakon poraza od Srbije okrenuo naglavačke . Njegova karijera je bila uništena , život ruiniran , nedugo nakon toga je i preminuo . Nakon Poćoreka , automobil pada u ruke kapetanu njegove jedinice . Automobil ga je dobro služio , dok se njim nije zapucao u dva pješaka , a potom udarivši u drvo i sam završio svoje ovozemaljsko putešestvije .
Nemili događaji se nastavljaju i kada automobil stiže u vlasništvo (novo-formirane) Jugoslavije . Tačnije , jednog vojvode , kojega je automobil koštao , pored svog novca koji je uložio u njega i njegove ruke . Koja mu je bila amputirana nakon jedne nesreće .
Naš vojvoda je još dobro i prošao , te vidjevši da je to auto opsjednuto , odluči da ga proda . Sledeći vlasnik je bio jedan ljekar , koji je nedugo nakon kupovine tog automobila poginuo kada je sletivši s ceste autom upao u kanal i na mjestu ostao mrtav .
Kolaju priče i da je nakon doktora automobil došao do jednog zlatara . Koji ga je vozio čitavu godinu dana , a potom izvršio samoubistvo .
Automobil se konačno sklanja s Balkana , kada stiže do Švajcarca , koji je inače bio redovni učesnik auto trka . Na jednoj od njih je i poginuo .
Limuzina se ponovo vraća u naše krajeve , kada je kupuje jedan farmer iz Srbije - pogađate li da je i on poginuo !?
Međutim , ni tu nije stalo stradanje vlasnika ovog luksuznog , ali i baksuznog automobila , gdje je sledeći vlasnik stradao pretičući dužu kolonu automobila , a pritom izgubivši kontrolu nad vozilom .
On je bio poslednja žrtva , jer je nakon toga , sve do današnjih dana ovaj automobil smješten u bečkom muzeju .

Takođe je poznata priča i o automobilu koji je opsjednut nesnosnim smradom , navjerovatnije ustajalog leša . Pretpostavlja se da je neko stradao u tom automobilu , a nakon toga određeni auto-salon ga je otkupio i restaurirao . Sve je bilo sasvim uredno , osim tog nesnosnog smrada koji je sve kupce naprosto tjerao od auta . Nije pomoglo ni to što su smanjili cijenu . Čak ni oni najuporniji nisu izdržali , pa su kratko nakon kupovine ponovo vraćali auto u salon , tvrdeći da ničim ne mogu "istjerati" taj smrad napolje .

"Crveno je boja ljubavi" , ako je vjerovati Branku Đuriću - Đuri i "Skalpelima" iz filma "Kako je propao Rock'n'Roll" , ali nasuprot tome , zelena je boja malera , bar kada su automobili u pitanju . Tako barem tvrdi onaj koji je napisao e-mail , koji je kasnije , u maniru najboljih urbanih legendi proširio poput zaraze sandučićima mnogih internet korisnika . Priča datira iz 2007. godine - iz mjeseca januara .
Tu stoji , kako je otac tog pošiljaoca instruktor vožnje u auto školi , te da je prilikom telefonskog ugovaranja posla , ogroman broj ljudi ispitivao u kojoj je boji automobil . Smatrali su da je zelena malerozna boja , tako da su masovno odbijali ulaziti u posao s takvim instruktorima .
Ova priča nije bez pokrića , znajući da se rijetko , odnosno gotovo nikad na američkim auto-trkama ne koriste automobili zelene boje , upravo iz gore navedenog razloga . Ni to nije bez pokrića , jer je Amerikancima poznat događaj iz 1911. godine , 17. septembra, kada je upravo zeleni automobil na auto-trkama usmrtio jedanaest ljudi , dok je drugih deset bilo povrijeđeno .

Krokodil ispod kreveta

Nemačka. Dnevni list male regije. Na poslednjoj, osmoj stranici, jednoga dana objavljena je sledeća priča: 

Čovek došao kod lekara i kada ga je ovaj pitao koji je njegov problem, ovaj mu se požali da svakoga jutra pred ustajanje ima neki čudan osećaj da mu se pod krevetom nalazi krokodil. Lekar ga pogleda jednim od onih dugih, čudnih, izražajnih pogleda, prepisa mu ljubičaste tablete koje bi trebalo da pije svakoga dana. Posle mesec dana čovek opet dođe kod lekara sa istim problemom. I dalje, čim se probudi ima utisak da mu se pod krevetom nalazi krokodil. Kada potom pogleda ispod kreveta, tamo nema ničeg. Lekar uzdahnu i prepisa mu žute tablete – po tri dnevno. I zakaže mu pregled za mesec dana. 

Prošlo je više od šest nedelja od kada je čovek poslednji put bio na pregledu. Lekar se prisetio toga i pozvao ga je telefonom da proveri jeli sve u redu, zašto se ne javlja. Na njegov poziv javila se nepoznata osoba koja se predstavila kao domar zgrade u kojoj je stanovao pacijent. Na lekarevo pitanje gde je njegov pacijent, dotični mu odgovori: "Nećete verovati, ali desilo se nešto suludo. Njega je pre tri nedelje napao i pojeo krokodil koji je pobegao iz zoološkog vrta i, ko zna kako, ušetao u njegov stan i sakrio se ispod kreveta!"

Rođendan

Devojka želi da ode na jednu proslavu na kojoj će biti i dečko u kojeg je zaljubljena. Međutim, roditelji je ne puštaju. Ona uspeva da se iskrade iz kuće i da krišom ode na proslavu. Ostaje tamo ne više od pola sata, a onda je spopada griža savesti zbog toga što nije poslušala majku i oca i ona moli dotičnog dečka da je odbaci do njene kuće. On je prilično popio, ali ipak pristaje. Na putu ka kući oni se sudare sa vozilom koje im je dolazilo u susret. Mladić pogine, a devojka ostane živa. Dvoje putnika iz drugog automobila takođe poginu – bili su to roditelji devojke koji su otkrili njeno bekstvo iz kuće i potom pošli da je traže. 

Braća ginu , braća ubijaju

Čovek vozi automobil. Žuri. Dolazi do raskrsnice. Trebalo bi da skrene desno, a na semaforu mu je uslovno zeleno (zelena strelica koja pokazuje da može da skrene desno ukoliko nema saobraćaja sa leve strane). Vozač skreće prilično brzo i odjednom ugleda kako mu u susret dolazi kamion koji ide levom trakom jer upravo obilazi autobus u desnoj traci. Sudar je bio neizbežan. Vozač automobila ostaje na mestu mrtav.

U isto vreme nekoliko stotina kilometara dalje još jedan vozač na sličnoj raskrsnici skreće  desno. Odjednom ugleda kamion koji je bez razloga prešao u levu traku i koji mu dolazi u susret ogromnom brzinom. Sudar je bio neminovan. Vozač automobila gine.

Kasnije će se ispostaviti da su vozači oba automobila bila blzanci. Reč je o braći koji su poginuli maltene u istom trenutku, na gotovo isti način. Delilo ih je samo nešto više od 200 km prostora. Inače, ovi slučajevi su se dogodili u dva manja mesta u Nemačkoj.

I tu se priča ne završava. Vozači oba teretna vozila (kamion i kamionet) takođe su bila braća, doduše ne i blizanci. Oba su preživela. Prvi je tvrdio da mu je to prvi put u životu da je pokušao da obiđe autobus na raskrsnici, a drugi nije mogao da objasni zašto je odjednom sa svojim vozilom prešao na levu stranu.

Ni ovde se priča ne završava. Utvrđeno je da su očevi i poginule i preživele braće bili pripadnici nemačke vojske koja se 1944. godine povlačila pred savezničkim snagama. Jedan od njih je u bici na Ardenima poginuo pod sumnjivim okolnostima – smatralo se da je nastradao od tzv. "prijateljske vatre" (metka koji je ispalio neki drugi nemački vojnik). Drugi vojnik (otac braće koja su vozila automobile) se nekoliko godina posle rata ubio ostavljajući iza sebe oproštajno pismo u kojem je priznao da je u vreme rata učinio neoprostiv zločin, ne objašnjavajući tačno šta se dogodilo. Ispalo je da "grehovi otaca padaju na sinove" baš kao što često tvrde pripadnici crkve. 

Nesrećne smrti

Mladić odlučuje da se baci s krova dvanaestospratnice. Svega mu je dosta, život mu je dojadio. Skače. Dok u padu proleće pored prozora na sedmom spratu, pogađa ga metak u grudi. Žena iz stana na sedmom spratu po ko zna koji put se naljutila na muža i usred svađe uzela nenapunjenu pušku. Kao što je to uradila bezbroj puta dotad, naciljala je praznim oružjem i povukla obarač. Baš u trenutku dok je pomenuti momak obavljao samoubistvo. Međutim, neko je u međuvremenu (od prošle svađe) napunio pušku i metak iz nje pogodio je samoubicu u padu. 

Mladić koji se bacio s krova ne bi poginuo, jer bi telo palo tačno na nadstrešnicu zgrade sa čijeg je krova skočio. Ali, metak je bio koban! Inače, samoubica je bio sin gospođe koja je pucala. Dojadile su mu stalne svađe roditelja i namerno je napunio pušku mecima baš tog prepodneva! A onda je odlučio da sebi oduzme život. Na sudu, majka je osuđena za ubistvo iz nehata.

U bilijar klubu, dva čoveka se posvađaju i potuku. Jedan od njih je ronilac, a drugi pilot. Sutradan izbije veliki požar u obližnjoj šumi, nedaleko od velikog jezera. Pilot sedne u kanader ne bi li pomogao vatrogascima. U letu se spusti do jezera da pokupi što više vode u rezervoar i, ne znajući, zahvati sa vodom i ronioca, koji je baš u tom trenutku bio pod vodom, baš na tom mestu. Treba li da kažemo da je reč o roniocu s kojim se sinoć potukao? Uglavnom, vatrogasci su, posle nekoliko sati gašenja požara, pronašli telo čoveka u roničakoj opremi kako visi na poluizgorelom drvetu u šumi.

Havajska legenda

Svako ko uzme, odnese (ukrade) kamen sa havajskih plaža (Havajski vulkanski nacionalni park) biće kažnjen – boginja vatre i vulkana Pele će mu doneti mnoge nesreće. Na stotine turista koji su za uspomenu uzeli poneki kamnečić sa ove plaže, posle nekog vremena su ga poštom vratili žaleći se na lošu sreću u životu: umirali su im kućni ljubimci, dobijali su otkaze na poslu, imali zdravstvenih problema... 

Nesrećne leće

Dvoje ljudi spava u istom krevetu ili barem u istoj sobi. Jedno od njih stavi svoje kontaktne leće u čašu s vodom preko noći i ostavi čašu na stolići pokraj kreveta. Drugi se spavač probudi usred noći strašno žedan i on ili ona uzme čašu s vodom te je ispije do dna - zajedno s kontaktnim lećama.

Nesreće u dizalima

1940-tih počela je kružiti legenda o uznemirujućem snu koji je nekoga upozorio na fatalnu nesreću u dizalu. 1959, Richard Dorson je opisao nesreću u dizalu koja se dogodila u ditroitskoj robnoj kući kada se samo glava žrtve otkotrlja u dizalo dok je tijelo palo u okno ili ostalo vani u hodniku. Kosa žrtve, a ponekad i svjedoka posijedi od šoka. Te legende očito nisu preživjele kraj dvadesetog stoljeća, možda zato što su se dizala pokazala jako sigurnima i zato što se u današnje vrijeme dućani i trgovački centri uglavnom koriste pokretnim stepenicama.

Nesreće

Legende o nesrećama čine veliku kategoriju urbanih legendi koje uključuju priče o opasnim nezgodama koje su ili jezive ili smiješne (ponekad oboje); a gotovo uvijek su bizarne. Isključujući priče o prometnim nesrećama, ima trideset poznatih urbanih legendi koje govore o osobito zanimljivim i opasnim događajima koji su se, navodno, zbili slučajno. Legende o jezivim nesrećama uključuju priče o kontaktnim lećama «zavarenima» za rožnicu, upaljaču na butan koji je eksplodirao u džepu košulje, slatkišima koji su eksplodirali u trbuhu i prstima koji su bili odrezani zbog pogrešnog rukovanja kosilicom za travu. Jedna druga priča o izgubljenom prstu opisuje industrijsku nesreću u kojoj je radnik, pokazujući kako je izgubio prst u tvorničkom stroju, slučajno izgubio i drugi prst u ponovljenoj nesreći. Smiješne priče o nesrećama često opisuju jednako jezive situacije - ali sa smiješnom stranom. Bizarna osobina većine legendi o nesrećama dobro je ilustrirana u jezivoj priči o "roniocu na stablu". Vrlo nevjerojatan način na koji je žrtva završila na stablu nije baš uvjerljiv, iako su mnogi ljudi prepričavali priču kao da je gola istina. Možda je najneobičnija od svih legendi o nesrećama priča "Neuspjelo samoubojstvo", u kojoj višestruke pokušane metode samoubojstva jedna drugu poništavaju u brzom izmjenjivanju, a potencijalna žrtva ostaje živa.