Argentinska pečena beba

Godine 1949. argentinska psihoanalitičarka Marie Langer skupila je nekoliko verzija priče "Beba-pečenka", koja je kružila Buenos Airesom. Govoreći o legendi u svojoj knjizi iz 1951. Maternidad y sexo, zabilježila je da je bila vrlo proširena među slugama, vozačima taksija i brijačima; priča je također bila, kako ona kaže, “prihvaćena kao istinita među ljudima sposobnim za kritičko razmišljanje”. Evo sažetka "najcjelovitije verzije te čudne priče koja je kružila uokolo": Mladi bračni par zapošljava sluškinju jer je žena trudna i pred porodom. Beba se rađa. Jedne večeri, nekoliko tjedana kasnije, supružnici odlaze u kino, ostavljajući dijete sluškinji na brigu. Do tada je uvijek bila pouzdana. Prema jednoj verziji, kada se oni vrate ona im otvara vrata svečano odjevena u ženinu vjenčanicu i kaže im da im je spremila veliko iznenađenje. Zatraži da uđu u blagovaonicu kako bi im poslužila posebnu večeru. Oni ulaze i pronalaze užasan prizor. Na sredini stola, postavljenog vrlo pomno, vide svojega sina na velikom pladnju, pečenog i posluženog s krumpirima. Jadna majka odmah izgubi razum. Gubi moć govora i od tada nitko je nije čuo kako izgovora ijednu riječ. Otac je, prema nekoliko verzija, vojnik. Izvlači pištolj i ubija sluškinju. Tada bježi i nikome se više ne javlja. Pojedinosti te argentinske verzije vrlo su slične međunarodnoj tradiciji “Bebe-pečenke”: Mladi roditelji jedne večeri iziđu, ostavljajući dijete s dadiljom za koju se pokaže da je mentalno nestabilna – ona skuha bebu i posluži je kao hranu.

iz "Enciklopedije Urbanih legendi" Jan Harold Brunvanda