четвртак, 16. јун 2011.

Smrt stopera

Ovu pricu mi je ispricao ortak, cuo je od svog oca, a prica se desava u caletovom rodnom selu. Ne znam koje je selo u pitanju, ali mislim da je u pitanju okolina Valjeva.

U selu je umro covek i rodbina je naravno pocela pripreme za sahranu. Dvojica ljudi su otisli do najblizeg pogrebnog preduzeca i kupili sanduk, a kupili su jos dosta stvari koje su bile potrebne za sahranu. Sanduk su natovarili na kamion i krenuli ka selu. U putu ka selu pocela je da pada kisa. Dok su se vozili primetili su coveka koji stopira i naravno stali mu kako ne bi cevok cekao na kisi ko zna koliko jos dugo. Covek je posao u kabinu a oni su mu objasnili da nema mesta u kabini zbog stvari pa ako mu ne smeta da sedne pozadi. Upozorili su ga da je pozadi sanduk, kako se ne bi uplasio. Covek, posto nije bio plasljiv, zahvalio se ljudima i seo pozadi. Posto je kisa pocinjala sve jace da pada, a na kamionu nije bilo cirade, covek je otvorio sanduk i legao unutra. Nastavili su voznju i posle nekoliko kilometara ponovo su naisli na stopera. Ponovo su stali i objasnili coveku da moze jednino u prikolicu. Rekli su mu da je pozadi sanduk ali da ima vec jedan covek pozadi pa da mogu da pricaju. Stoper se popeo u prikolicu i seo. Posle nekoliko minuta, covek koji je lezao u sanduku je pomerio poklopac i upitao svog novog saputnika:

- Prijatelju, jesmo li stigli?

Covek se uplasio, skocio iz prikolice i poginuo.

Нема коментара:

Постави коментар