четвртак, 16. јун 2011.

Jare

Ovu pricu je ispricao decko cija je baba slusala pricu od svog kuma kome se sve to desilo. Desava se negde u Bosni.

Covek je jednu noc, tacnije pred samo jutro, krenuo kuci vozeci bicikl. Na sredini puta je ugledao malo belo jare. Covek je sisao sa bicikla i krenuo da ga doziva. Uhvatio ga je i stavio sebi u krila, a zatim nastavio voznju. Usput je tepao jaretu, koje je posle svih lepih reci postajalo sve teze i teze. Odjednom se jare okrenu ka coveku i rece mu "Kome si ti to tepao? Ko je jare malo? Sad ces da vidis kome si to govorio." Covek je od straha poceo da brze okrece pedale, ali bicikla nije htela da krene. Kada je poslao pretesko da okrece pedale on je sisao. Jare je i dalje nesto pricalo, a onda je ucutalo kada se iz sela zacuo petao. Tada je jare reklo "Imas srece sto je onaj peder zapevao inace bi video svog Boga". U tom trenutku je i nestalo. Covek je uzeo biciklu, potpuno polomljnenu. Kuci je stigao skroz pocupan, pocepan i prestravljen.

Нема коментара:

Постави коментар